Goran
Admin | 02 May 2026
Tih osamdesetih godina bio je jedan od najomraženijih ljudi na teritoriji SFRJ. Sve se rastakalo, jugoslovenska ideja je tonula u živo blato nacionalizma, a on je uporno ostajao, kako se govorilo, na braniku Jugoslavije. Rasplet će pokazati da je u tome b
Goran Fotografija je preuzeta sa interneta
Pravedno je da se u novinama sa datumom prvi maj nađe tekst o Goranu Babiću. Jer, ako je postojao uvjereni i dosljedni komunista, bio je to on.
Čak i kada je njegova ideja doživjela globalni slom, nije odustao. Njegov komunizam dobio je tada, usuđujem se reći, jednu još šarmantniju, kad to ne bi bio (ideološki) grijeh, rekao bih - aristokratskiju crtu. Sve mogu veliki pjesnici. A Goran je bio veliki pjesnik.
Umro je prije neki dan u Beogradu, u domu za stare. Time je zatvoreno jedno od posljednjih poglavlja jugoslovenske/jugoslavenske književnosti.
Bio je jedan od rijetkih pjesnika koji je objavljivao poeziju u svim republikama. Sjećam se cetinjskog izdanja iz 1973, “Vjetrenjače trulo srce”. Pa, kod BIGZ-a “Muža zmija”, u Nolitu, jedna sjajna knjiga moćnog naslova - “Noćna rasa”. Uz lijepu anegdotu. Knjiga je imala (izvjesno, slabiji) naslov “Noćna rosa”. Slovoslagač u Nolitu napravio je grešku, i kada je Goran došao da vidi prelom, ugledao je naslov “Noćna rasa”. Oduševio se i odnio bocu dobre rakije slovoslagaču zaslužnom za novi, bolji naslov.
Tih osamdesetih godina bio je jedan od najomraženijih ljudi na teritoriji SFRJ. Sve se rastakalo, jugoslovenska ideja je tonula u živo blato nacionalizma, a on je uporno ostajao, kako se govorilo, na braniku Jugoslavije. Rasplet će pokazati da je u tome bio jedan od rijetkih iskrenih boraca.
Navodni autor i/ili inspirator famozne Bijele knjige, partijski intelektualac, blizak sa Šuvarom, strastven i žestok polemičar.
Optuživan da je, kao i svaki Hrvat (makar od majke Jevrejke), je li, ipak prikriveni nacionalista - za to je poslužila pjesma iz 1971. “Gori li to Hrvatska”, koja je, bez obzira što je pjesma o jadranskim požarima, objavljena na naslovnoj strani Vjesnika dobila potpuno drugačije konotacije. Čaršija nikada ne mora biti dosljedna - pljuju na sve strane, pa što prođe, prođe.
Babić je bio tip na koga su se cijeloga života lijepile nevjerovatne naracije, od rođenja na Visu 1944, u ozračju Vrhovnog štaba. Njegova priča sa drugom iz mladosti, kasnijim haškim osuđenikom Slobodanom Praljkom je - dostojna filma.
A onda je noćna rasa ustala na sve strane…
Devedesetih pak u Zagrebu dobija etketu neprijatelja i izdajnika.
Seli se u Beograd.
U ovoj priči moram biti ličan jer Goran je bio dio moga odrastanja. Sjećam se kako na povratku iz škole zatičem zasijedanje u dnevnoj sobi - iz Zagreba su doletjeli Goran, Joža Brkić, tada urednik “Oka” (tiraž je dosezao i danas i tada nezamislivih 50.000 primjeraka), i sa njima divni zagrebački prijatelj Marko Damjanović…
Uzgred, Goran je odgovoran za moj književni “debi”. Godina je 1984, jedan od takvih njegovih dolazaka. Ja mu, prilično stidljivo, pokazujem svoje pjesme, koje još nisam pokazao ni ocu, eto, toliko sam vjerovao tome pjesniku. Nije to kao danas, USB ili se pošalje na mejl - to su bili papiri, prekucano na staroj dobroj olimpiji (opjevanoj). Goran je pažljivo pročitao pjesme i porazgovarao sa autorom. Neke je uzeo, a da mi zapravo nije jasno ni objasnio što će s njima. Tim je moje iznenađenje bilo ljepše kada sam vidio sljedeći broj Oka, i stubac sa “Sličicama iz života posljednjeg kineskog cara”.
Decenijski luk, takođe vrlo lična slika: još sam student u Beogradu, zlokobna 1991, Kaća mi javlja da je Goran preselio u Beograd. Odmah sam ga posjetio, bio je to neki stančić na Novom Beogradu, gdje se uselio sa Mladenkom…
Godinu pred Jevremovu smrt došao je u Podgoricu i par noći spavao kod kuma i starog druga. Ispričali su, u četiri ruke, pregršt sjajnih priča - o pjesnicima, druženjima, posrnućima… Taj susret u Podgorici bio je lijep epilog jednog prijateljstva.
Prije svega i uvijek Goran Babić je bio pjesnik.
I tu je bio dosljedan, kao i u svom komunizmu. Ali, poezija ga nikad nije iznevjerila.
Pogledajte još:
Tekst preuzet sa interneta ne oznacava nase miseljenje nase redakcije. Autor vijesti vijesti.me mi dajemo licno misljenje o svakoj vijesti.
Ova vest ima 4030 karaktera sto je za 58% vece od proseka.
Ovo je trenutno 125579 vest
NE PROPUSTITE
Duško
Ključ
Bota
Zatrpavanje
Više od riječi Goran Babić komunizam pjesnik poezija
Komentari
Ostavi komentar
Grafik posecenosti