Prvi crnogorski AI album- eksperiment nad društvom koje opsesivno brani identitete
Admin | 24 Apr 2026
Projekat “Zaglavio” virtuelnog sastava “Piper(A)I”, čiji je idejni tvorac i autor tekstova Milovan Marković, poznat kao Rastaman Piperski, nastao je kao pokušaj da se skrene pažnja na činjenicu da se danas ne samo muzika, ve
Prvi crnogorski AI album- eksperiment nad društvom koje opsesivno brani identitete Fotografija je preuzeta sa interneta
Šta ostaje kada se sadržaj isprazni, a “traka” i dalje nastavlja da se vrti i tjera te da slušaš, iako već unaprijed naslućuješ šta dolazi- pitanje je koje otvara prvi album u Crnoj Gori snimljen uz pomoć AI alata.
Projekat “Zaglavio” virtuelnog sastava “Piper(A)I”, čiji je idejni tvorac i autor tekstova Milovan Marković, poznat kao Rastaman Piperski, nastao je kao pokušaj da se skrene pažnja na činjenicu da se danas ne samo muzika, već i projekti vlade, saopštenja, pa i odgovori najplaćenijih ljudi u državi - političara sve češće pišu uz pomoć GPT čata, pa zašto onda ne bi i jedan album.
Pjesme na izdanju zvuče isto, uglavnom su u rok fazonu, ali upravo to ponavljanje njegov je svojevrsni bunt protiv uniformisanosti ne samo u muzici, već i u društvu u kojem se stalno govori o identitetu, dok se on istovremeno gubi zahvaljujući brzom životu i sve većem korišćenju tehnologije. O svemu tome Rastaman Piperski priča za Vijesti...
Dok mnoge platforme povlače pjesme generisane uz pomoć AI, a autori i muzičari se bune, ti si odlučio da uz pomoć ovog alata snimiš i objaviš čitav album. Odlučio si se za AI generisan glas i matrice, dok si tekstove sam pisao. Cilj ovog projekta bio je da problematizuješ odnos između ličnog identiteta i njegove tehnološke reinterpretacije, te si se svjesno distancirao od sopstvenog glasa prepuštajući ga tehnologiji. Šta si kroz taj eksperiment zapravo saznao o sopstvenom identitetu i jesi li zbog ovog projekta bliže sebi ili si se odaljio od onoga što je do sad bio Rastaman Piperski?
Ovo je bio eksperiment. Međutim, kako to obično i bude, sve je zaista počelo iz zabave. Naime, jedan drugar koji je mnogo godina u svijetu muzike i raznih kreativnih industrija “provalio” je nekoliko AI alata i, kad smo se sreli na jednom sjedniku počeo da nam pušta ono što je putem njih radio, tj. generisao. To me je i podstaklo na ideju da i sam počnem raditi slično. U početku je bila poenta da se mi između sebe, uz druženje, šalimo kreirajući smiješni muzički sadržaj raznih žanrova. Na tome se sve i zadržalo do prije nekoliko sedmica kada sam, kao neko ko radi u mediju, bio podstaknut da napišem kolumnu na jednu aktuelnu političko-građevinsku temu. E, sad, pošto svakodnevno pisanje u dnevnom mediju “gori”, živce najviše, nisam imao volje, a sve više i dovodim u pitanje i to čita li iko više išta i postiže li se na taj način bilo kakav efekat promjene. Društvene mreže su lagano preuzele primat u svrhu informisanja konvencionalnim medijima, te sam rekao sam sebi: ajde uradi ti ono što si i činio kao aktivista, napiši pjesmu. Stih po stih i nastalo je “Brdo velje” za koje sam u toku “slaganja” rima znao da će biti generisano uz pomoć AI alata. Pritom, napominjem, i to je i svojevrsna poruka jer se, kroz svakodnevni posao, srijećem s tim da sve više sadržaja, materijala institucija, te intervjua i priča koje radim sa sagovornicima, preciznije - njihove odgovore, generišu chat botovi. Brzina koja se očekuje u svemu uslovila je da ljudi nemaju vremena ni pažnje za bilo što duže od tri proste rečenice ili reelsa od 15 sekundi. Na vlasti imamo (ne)ozbiljnost gdje su pojedini donosioci odluka u javnost izlazili sa “projektima” koje su svega nekoliko sati pred predstavljanje iste generisali uz pomoć AI alata. Političari “ratuju” saopštenjima pisanim putem Chat botova ili uz pomoć njih odgovaraju jedni drugima na poslanička pitanja u parlamentu.
Tako je nastao “sastav” “Piper(A)I”, a od njega šira konceptualna priča (A)Identitetsko pitanje” koja nije primarno muzički projekat, već eksperiment nad društvom koje opsesivno brani identitete, nacionalne prevashodno, a sve manje zna što je on i što zapravo znači u današnjem vremenu. Bolje rečeno, koliko su oni fluidni i nepostojeći, a meni i ljudima koji me okružuju u tom smislu - nebitni. AI vokali su tu kao alat, ali i kao provokacija u smislu da ako glas može biti generisan, što onda ostaje “autentično”?
Ostao sam vjeran Rastamanu Piperskom po izboru tema, forsiranju “ozbiljnosti” kroz banalizaciju i bagatelizaciju svega, te reprezentovanju mog “identiteta”, plemenskog prvenstveno, ali i ironiji i sarkazmu kojim se služim uvijek u pjesmama.
O svom identitetu na ovaj način nisam saznao ništa novo, jer sam uvijek bio, ostao i ostaću onaj anarhista duge brade i kose kakav sam bio, sa megafonom u ruci, iza transparenta ne dužeg od dva metra, kojem je muzika “oružje” u borbi za bolje društvo i sve nas građane bez obzira kojeg identiteta bili i kako se izjašnjavali.
Ono što sam sasvim sigurno sebi i drugima dokazao jeste da je vakat da Rastaman Piperski opet izađe iz “hibernacije” u kojoj je bio, razočaran onim što je “promjena” za koju se borio na ulici kad to nije bilo toliko lagano kao sad i, kroz društveni angažman koji nije moj primarni posao od kog živim i hranim svoju porodicu, tj. muziku, a bogimi i proteste, krene u ono što je njegov stil života, a donekle i smisao - otpor. Ipak sam ja, kako su nas nekad ono zvali, samo “profesionalni demonstrant” i otporaš.
Muzika se već dugo ne doživljava primarno kao umjetnost, već prije svega kao zabava i proizvod. Međutim, sada uz alate koji omogućavaju gotovo svakome da stvara, granica između autora i korisnika je sve tanja. Je li ovakav razvoj konačna banalizacija muzike?
“Razvoj” je danas samo “štanc(ov)anje” i “tancovanje” nad onim koliko nečeg ima, a potpuno je nebitno čega. To je kapitalizam na kom svijet počiva i to će tako ostati. Moja filosofija u muzici nije koliko imam pjesama iza sebe, koliko to da su one na neku temu koju smatram bitnom i u trenutku kad procijenim da ima prostora u moru svega da ljudi obrate pažnju na to. U krajnjem, meni je i ta muzika samo alat za borbu/ideju koju vodim, a to je da svi imaju, ravnopravno, bez obzira na “klasu” na koju su ih moćnici osudili da pripadaju i u njoj ostanu kako bi se oni sve više bogatili na račun tuđih grbača.
Često imamo priliku da čitamo kako je za neki album trebalo sedam do 10 dana, ali i da je pjesma rađena nekoliko mjeseci ili godina. Koliko je tebi trebalo da završiš ovih 10 pjesama (Čorba je u dvije verzije) koliko se našlo na albumu i može li se reći da si u tom procesu uživao?
Album “sastava” “Piper(A)I” nastao je za “cirka” mjesec dana. Naravno, ima tu mnogo materijala koji nije ušao na kompilaciju, jer se konceptualno nije uklapao. Najviše vremena oduzelo mi je to da, prvenstveno sebi, pa onda AI alatima, prevedem i objasnim kako sam zamislio da to treba da zvuči. Uživao jesam prvenstveno u tome što je “neko drugi” “odlučivao” kojom bojom, jačinom, stilom, intenzitetom i dinamikom će strofe i refreni pjesama koje sam napisao biti ispjevani. Osim toga, zanimljivo mi je bilo i to učenje kako da pojednostavim i konkretnije, jasnije, a opet dovoljno detaljno, objasnim i napišem, odnosno, “promptujem”, ideju koju imam. Pisanje tekstova mi je, kao i uvijek, bilo lako jer kad “rimujete” od malih nogu, betlujete, fristajlujete i slušate tonu muzike, naučite da živite, razmišljate rimovano i sve pakujete u “pjesmu” kojeg god alternativnog žanra.
Mnogi misle da si zahvaljujući tome što si na ovaj način iskoristio stihove koje si pisao iste “bacio”. Jesi li prije ovog projekta razmišljao da možda nekom ponudiš ove pjesme, a da ti AI pomogne oko pravljenja demo snimaka?
Iskreno, nisam. Takođe, ne smatram ni da sam ih “bacio” jer oni, kao i sve što sam zamislio da radim kroz ovaj projekat (A)Identitetsko pitanje”, a posredstvom “sastava” “Piper(A)I, imaju svoju svrhu/misiju koju su uspješno obavili. O tome ne govori broj pregleda, koliko ono da prvenstveno ja sam razumijem u kakvom vremenu živim i da pokušam to, onako kako sam ga sam do/proživio, objasnim i ostavim dostupno drugima kao uvid u svoje iskustvo. Mada, nadam se i da neću pretenciozno zvučati, Rastaman Piperski u svom arsenalu ima i previše tekstova, pjesama i projekata od čega mnogi, usljed nedostatka vremena zbog porodičnog života, ali ni adekvatnih prilika, nikad neće dobiti finalnu formu. U krajnjem, svaki dan pišem, živim rimom jer - jednom reper, zauvijek reper, tako da im nekad ni ne pridajem toliku važnost koliko to čine ljudi oko mene. Kad je nešto svakodnevno živiš ulaziš u fazu da najmanje cijeni svoj rad, trud, talent, kao u ovom slučaju pjesme/ice... Da budem jednostavniji, meni je to “dva klika” i “pet, šest minuta”.
Publika te zna kao repera, dok je ovaj album rađen u stilu roka iz 80-ih godina prošlog vijeka. Rok je muzika bunta i otpora, no da li ovaj projekat možemo tumačiti kao tvoj oblik stava “za” i “protiv” savremene AI tehnologije u muzici i stvaralaštvu?
Put repera je jako prost i ide u tri pravca. Oni se ili otisnu u totalnu komercijalizaciju i hiperprodukciju, ili u alternativu i tvrđi zvuk, ili nastave da rade ono što su od početka sve dok sami sebe ne smore, uđu u apatiju i prestanu time uopšte da se bave. Imao sam sreće jer je meni muzika isto ono što i megafon kad sam na ulici, tj. na protestu. Dakle - oruđe da iznesem stav, svoj i/ili svoje ekipe, i da svi s tim budu načisto, ukažem na ono što je loše i tako probam da se izborim s tim što vidim. Uprkos brojnim kolebanjima nekad, nikad neću otići odavde bez obzira na sve, već sa svojom suprugom želim da svoju djecu podižemo ovdje, a nekako ne bih ni imao obraza u oči da pogledam bilo koga, a kamoli svoju djecu, kada bi shvatili da je tata ćutao, trpio, žmurio i pravio se da je sve u redu. Ne! Izabrao sam put, a on je - borba kroz razne forme - muzika, novinarstvo, protest, pobuna - sve što “provalim” kako da upotrijebim i služim se njim.
Nekada su se muzičari trudili da album bude cjelina, te da nema pjesama koje pretjerano odskaču od ostatka materijala. Ovaj AI album nekako je napravljen da su pjesme slične toliko, da već nakon pete zvuči kao da se sluša jedna ista. Je li je to posljedica nedovoljno preciznih “komandi” koje si zadao vještačkoj inteligenciji, ili si upravo kroz tu sličnost pjesama želio da sugerišeš na gubitak individualnosti ne samo u muzici, već i u društvu u cjelini?
Živimo vakat hiperprodukcije svega, a sve to što je, kao u ovom slučaju muzika, jedno je te isto. Nije problem u “komandama”, jer sam skolčao kako da dobijem raznovrsnije pjesme da sam to želio. Ta jednoličnost koju pominješ nije greška sistema/alata, nego njegov najiskreniji output. Jer živimo u vremenu u kojem se stalno insistira na individualnosti, dok se istovremeno proizvode obrasci koji tu individualnost poništavaju. U muzici, u medijima, u politici, svuda je isto. Razlika postoji više kao estetski efekat, nego kao suštinska kategorija. Ako ti, kao što kažeš, nakon pete pjesme djeluje da slušaš istu stvar, to je vjerovatno najtačniji komentar na savremenu produkciju koji album može da ponudi, ali kod “Zaglavio” je “fora” što je to bez pretvaranja da je to slučajno. Tako da sličnost jeste namjerna i ona je poruka, nikako tehničko ograničenje, nego konceptualna odluka da se slušaocu uskrati iluzija razlike i da ostane suočen sa činjenicom da možda “razlika”, u onoj mjeri kao što je to bilo nekad, više nikad neće biti onoliko velika koliko bismo mi voljeli. Zato je moja ideja bila da prije svega ukažem na to da svijet kakav smo znali i poznavali nestaje, da dolazi drugo vrijeme, a da se mi bavimo i dalje četnicima, partizanima, ustašama i balijama, a u muzičkom svijetu nekom bijednom sujeticom i pokušajem da se bude “najbolji”. Stoga sam rekao: ok, evo da vam pokažem što živimo, a da nismo toga ni svjesni i skrenem pažnju da treba o tome da razmišljamo, a ne da odbijamo prihvatiti vrijeme koje uveliko živimo.
Ipak, od kompletnog materijala odskaču “Cheat day” koja je u rege fazonu i “Ne forcaj” koja vuče na neki mediteranski pop. Jesu li te pjesme namjerno napravljene kao “izlazak iz šablona”, ili su pokazatelj da se i u okviru AI vođenog procesa ipak spontano pojavljuju elementi individualnosti?
Za sad, pričam o svom ukusu, isto kao što ni chat botovi ne mogu krštenu rimovanu pjesmu napisati još uvijek. To ne znači da kroz neki period neće moći. Njih dvije nisu izlazak iz šablona, uslovno rečeno, koliko su bile neka moja potreba da “Zaglavio” bude prožet i sa žanrovima koje slušam, pogotovo u posljednje vrijeme klape i taj bokeljski zvuk. E, sad, ja ne bih bio ja da malo to ne “izvrnem” naopačke/naglavačke.
Interesantno je da na albumu nema balada, a one su ključne za to da li slušalac vjeruje pjevaču, jer se pomoću njih emocija najlakše prenosi. Može li AI generisani vokal da postigne taj emotivni efekat?
Emocija je danas valuta za zarađivanje lajka, nikako povjerenja, i ništa više. On, u suštini, ne može to postići kao što ni današnji čovjek isto to ne može postići jer prvenstveno sam prema sebi nije iskren i realan.
Kao reper poznat si po društveno angažovanim temama, te si najviše numere snimio u stilu storytella. Ipak, na ovom albumu, ako se izostavi numera “Velje brdo” i “Kombi za jogi” teme su prilično površne. Znači li to da kompleksnost i poruka u ovom projektu namjerno nisu u prvom planu, ili je riječ o drugačijem pristupu u kojem forma i eksperiment sa AI preuzimaju primat nad društvenim komentarom?
Na albumu “Zaglavio” poruka nije toliko u svakoj pojedinačnoj pjesmi, iako ih na ponekim ima i vrlo su jasne i eksplicitne, kao na primjer “Sičija”, nego u cjelini. Tekstovi jesu “jednostavniji”, “laganiji”, skoro banalni na momente, ali i to je namjerno. Drugim riječima: poruka nije “što je rečeno”, nego “ko to govori i kako zvuči kad nema stvarnog autora iza toga”. “Velje brdo” i “Kombi za jogi” su, da tako kažem, podsjetnik ko zapravo stoji iza svega, odnosno - ko je baja koji je to propmptovao. Ovo ostalo je svjesno ogoljeno. Ne zato što nema što da se kaže, nego zato što je zanimljivije pokazati što ostaje kad se sadržaj isprazni, a traka nastavlja da “piči” i tjera te da nastaviš da slušaš iako već naslućuješ što je.
Mnoge pjesme koje snimi generisani vokal imaju i određeni akcenat koji je, ajde da kažem, neprirodan. Smeta li ti to kao autoru?
Nisam toliko razmišljao o tome, jer ja ovdje nisam autor u klasičnom smislu, već “sastav “Piper(A)I” i njihove trenutne mogućnosti i stepen razvoja koji su do sad dosegli.
Album je objavljen, ali pjesme za sada nemaju značajniji broj pregleda. Nekada se publika “osvajala” kroz prodaju albuma i fizičkih nosača zvuka, dok danas pregledi i algoritmi često postaju glavna mjera uspjeha. Koliko u tom smislu savremena tehnologija, koja je s jedne strane omogućila svima lakši pristup muzici, s druge strane zapravo mijenja način na koji se vrijednuje umjetnost i da li brojke na platformama uopšte mogu da budu relevantan pokazatelj nekvaliteta i kvaliteta?
Brojke pratilaca i pregleda danas su uglavnom irelevantne, pogotovo kad znamo da se lako mogu kupiti kroz razne pakete na striming platformama i društvenim mrežama. Po meni, efekat je već postignut jer je skrenuta pažnja na temu, ona je izazvala i bijes, i pohvale, i savjete, ali je glavno da je krenulo da se priča o njoj. Brojke nikada nijesu bile cilj. One su poslužile samo kao ilustracija načina na koji konzumiramo sadržaj, bilo da je riječ o muzici, tekstu na portalu ili nečemu trećem, a to je površno, bez zadržavanja na suštini. Kada sam počeo da objavljujem ove pjesme na Fejsbuku, koje su kasnije objedinjene u album, javljao mi se veliki broj poznanika koji su bili uvjereni da su vokali moji. To je možda i najbolji dokaz koliko lako prihvatamo ono što mislimo da nam zvuči poznato, ali i da je sve instant, u smislu da su rijetki ljudi lajkuju kaver, fotku, AI ilustraciju, ali ništa ne odslušaju/provjere/pregledaju/pročitaju do kraja.
Pogledajte još:
Tekst preuzet sa interneta ne oznacava nase miseljenje nase redakcije. Autor vijesti vijesti.me mi dajemo licno misljenje o svakoj vijesti.
Ova vest ima 16378 karaktera sto je za 21% vece od proseka.
Ovo je trenutno 124574 vest
NE PROPUSTITE
Vučić: Picula govori često, a to je kratko i glupo, Margetić je lokalni kreten
Vučić: Picula je lokalni kreten koga je Hrvatska poslala
Apple imenuje Ternusa za novog izvršnog direktora, nasljednika Kuka u eri vještačke inteligencije
Za muziku ne koriste AI, ali za spotove ga vide kao idealan alat
Rastaman Piperski novi album vještačka inteligencija Milovan Marković AI alati GPT čat
Komentari
Ostavi komentar
Grafik posecenosti
