Smrt jednog libanskog sela

Admin | 09 May 2026

Kfar Kila, vjekovima staro naselje na jugu Libana, pretvoreno je u ruševine dok Izrael duž granice stvara tampon-zonu

Smrt jednog libanskog sela Fotografija je preuzeta sa interneta

Na parkingu prekrivenom smećem, blizu mediteranske obale Bejruta, Hasan Jahja zalijepio je kartonski natpis za stub semafora pored šatorskog krila koje mu sada služi kao dom. „Kfar Kila vam želi dobrodošlicu“, piše slovima ispisanim tankom olovkom.

Kartonska tabla podsjeća na putokaz koji je nekada stajao desetinama kilometara dalje, na ulazu u vjekovima staro selo istog imena. Kfar Kila je jedno od desetak sela duž južne granice Libana koja su, tokom protekle dvije i po godine, postepeno uništavana u talasima izraelskog bombardovanja.

Sada, dok izraelske snage ulaze uz kontrolisane detonacije i buldožere, ta sela se praktično brišu, a živahne zajednice pretvaraju se u beživotne pejzaže.

Kao i desetine hiljada drugih stanovnika juga, Jahja je gledao kako se zemlja njegovih predaka pretvara u „tampon-zonu“ koju Izrael raščišćava kako bi obezbijedio svoju granicu.

U Libanu sela zauzimaju mjesto duboko utkano u psihologiji i kulturi: u njima se porodice okupljaju iz zemlje i svijeta, čuvajući korijene ulaganjem u domove i građenjem veza u zajednici, u ritmu svadbi, praznika i berbe maslina.

Praktično svi znaju iz kojeg je sela njihova porodica - „day’a“ na lokalnom dijalektu - čak i ako su otišli prije više generacija. Iznenadni nestanak tih naselja ostavio je stotine hiljada ljudi bez uporišta.

„To je kao s ribama - ako izađu iz vode, umiru“, rekao je 58-godišnji Jahja, sjedeći zgrčen na plastičnoj stolici u svom šatoru dok je iza njega brujao generator. „Mi ne možemo da odemo. Umiremo.“

Izraelske snage tvrde da su Kfar Kila i druga sravnjena sela utočišta Hezbolaha, političkog i vojnog pokreta protiv kojeg ratuju otkako su napadi na jug Izraela, koje je 7. oktobra 2023. predvodio Hamas, gurnuli region u sukob.

Izraelska vojska je za Rojters navela da je Kfar Kila označen kao „vodeće selo Hezbolaha“ i da se u njemu nalazila „opsežna teroristička infrastruktura“, uključujući u kućama i školama. Navela je da su izraelske snage 2024. godine tamo zaplijenile oružje u količini većoj od 90 kamionskih tovara, kao i dodatne količine ove godine, dodajući da vojska nastoji da ublaži štetu po civile. Rojters nije mogao da iz nezavisnih izvora potvrdi te tvrdnje.

Najnovija runda borbi, koja je izbila početkom prošlog mjeseca kada je Hezbolah ispalio rakete na Izrael u znak solidarnosti sa svojim napadnutim saveznikom Iranom, primorala je 1,2 miliona Libanaca, oko petinu stanovništva, da napuste domove.

Kako bi stekao uvid u to kako je tekao život u jednom od nestalih libanskih sela, Rojters je razgovarao sa petoro bivših stanovnika Kfar Kile, koji su sada rasuti širom zemlje, i koristio satelitske snimke, objave na društvenim mrežama, kao i fotografije i video-snimke koje su podijelili oni i drugi, kako bi utvrdio šta se dogodilo sa njihovim zajednicama.

Neki od najranijih pomena Kfar Kile pojavljuju se u putopisima arapskog geografa Al-Makdisija iz 10. vijeka, a kasnije i u zapisima osmanskih poreznika i britanskih geodeta iz kolonijalnog doba.

Prije izbijanja rata 2023. godine, u selu je živjelo oko 5.500 ljudi, prema riječima Hasana Šita, gradonačelnika Kfar Kile. Poljoprivreda je dominirala životom, a klima je pogodovala uzgoju kultura od pšenice i grožđa do lubenica, duvana, paradajza, peršuna, boba i maslina.

Selo je bilo ponosno na svoje maslinovo ulje, koje se prodavalo širom zemlje i privlačilo kupce čak iz Bejruta, dodao je.

Svakodnevni život odvijao se oko pekara, restorana i kafića u kojima su se mještani okupljali da igraju karte, razmjenjuju novosti, glasine i šale. Tokom svadbi, zajednica bi se okupljala na sedmodnevnim gozbama.. Na dan Ašure, kojim se obilježava smrt imama Huseina, unuka proroka Muhameda, mnoštvo ljudi slivalo se u centar sela, penjući se na krovove kako bi gledali muškarce u srednjovjekovnoj odjeći kako izvode rekonstrukciju Bitke kod Karbale, u kojoj je Husein ubijen prije 1.300 godina.

Prema Šitovim riječima, tokom većeg dijela dvije decenije koje su prethodile napadima 7. oktobra, Kfar Kila je živjela u relativnom blagostanju. Otvarane su škole i klinike, pismenost je rasla, a putevi prema gradu Nabatiji i drugim obližnjim centrima širili su vidike. Iseljenici su slali novac kući iz Evrope, Zaliva i Afrike.

Djeca Jahjinog brata, koja su živjela u Švedskoj, izgradila su kuću pored Fatimine kapije, istorijskog graničnog prelaza koji je postao lokalna atrakcija, dok su u blizini nicale kafane i restorani, uz repliku jerusalimske Kupole na stijeni i zid prekriven grafitima koji je Izrael podigao duž granice. Sam Jahja je u selu izgradio trospratnu kuću od betona i kamena i u podrumu postavio peć kako bi prijateljima služio peciva.

Međutim, u roku od nekoliko dana od napada, Hezbolah je pokrenuo „rat podrške“ Hamasu, ispaljujući rakete na Izrael. Izraelski pogranični grad Metula bio je posebno teško pogođen, a stotine kuća su oštećene ili uništene, prema izvještajima izraelskih medija.

Izrael je odgovorio žestokom vazdušnom i kopnenom kampanjom, snažno usmjerenom na jug zemlje. Do januara 2024. Kfar Kila je bila gotovo prazna, rekao je Šit.

U mjesecima koji su uslijedili, Izrael je saopštio da je uništio desetine podzemnih objekata i stotine komada oružja Hezbolaha pronađenih u selu.

Zvaničnici Hezbolaha više puta su osudili rušenje sela i negirali da ta grupa smješta vojnu infrastrukturu u područja u kojima žive civili. Njena medijska služba nije odmah odgovorila na zahtjev Rojtersa za komentar o rušenjima i saopštenju izraelske vojske o Kfar Kili.

Prije rata, Hezbolah nije krio planove za invaziju na sjever Izraela, čak je pozivao novinare da posmatraju kako njegovi borci simuliraju takav napad, i opisivao je svoju mrežu tunela kao obimnu. Najmanje jedan od četiri tunela koje je Izrael otkrio 2018. vodio je iz Kfar Kile ispod granice do Metule.

Ubrzo nakon izbijanja sukoba, Jahja je iz Kfar Kile otišao na sjever, prije nego što je završio u Bejrutu. Njegov komšija i prijatelj iz djetinjstva Heder Hamud smjestio se blizu sirijske granice. Vlasnik prodavnice Džamil Favaz, čija su radnja i kuća uništene, pobjegao je najprije u južni grad Habuš, a kasnije u školu u priobalnom gradu Sidonu, koja je pružila utočište stotinama ljudi koji su ostali bez domova.

„Sve je otišlo u dim“, rekao je Favaz, sjedeći pored zida u školi na kojem su raseljeni stanovnici izložili desetine papirnih natpisa kako bi sačuvali sjećanje na imena sela pogođenih ratom, među njima i Kfar Kilu.

Prekid vatre u novembru 2024. podstakao je dio stanovnika da se vrate. Ali do tada je gotovo 85 odsto zgrada u Kfar Kili bilo uništeno, rekao je Šit. Među njima je bila i novoizgrađena kuća Jahjine šire porodice, završena neposredno prije rata.

Nekoliko stanovnika, među njima i Hamud, postavilo je montažne kuće u blizini ruševina, nadajući se obnovi. U februaru ove godine premijer Navaf Salam posjetio je Kfar Kilu i nestrpljivim stanovnicima obećao da će obnova uskoro početi.

Umjesto toga, rat se vratio za manje od mjesec dana. Ovog puta izraelske snage koristile su kontrolisana rušenja i buldožere.

Na jednom snimku, koji je Rojters provjerio i koji je prvi put objavljen na društvenim mrežama krajem marta, vidi se bager kako se kreće zapadnim obodom sela. Rojters nije mogao da potvrdi ko je upravljao mašinom.

Do kraja aprila, izraelske snage uništile su više od 90 odsto kuća u Kfar Kili, rekao je Rojtersu jedan izraelski vojni zvaničnik, koji je želio da ostane anonman.

Uz malo nade da će se uskoro vratiti, mnogi bivši stanovnici Kfar Kile sada se oslanjaju na povremene telefonske pozive kako bi održali veze. Kada neko umre, rekao je Jahja, „samo podignemo slušalicu. To je sve“. Vjenčanja, ako ih uopšte ima, često se održavaju bez pompe, rekao je Šit.

Mada Izrael tvrdi da je tampon-zona privremena, mnogi Libanci strahuju da će postati trajna. Golanska visoravan, koju je Izrael zauzeo od Sirije u bliskoistočnom ratu 1967, anektirana je 1981. godine. Zapadna obala, zauzeta od Jordana u istom ratu, danas je dom stotinama hiljada izraelskih doseljenika.

Jednog dana ovog mjeseca, Hamud je svojim izubijanim sedanom došao iz sjevernih planina do parkinga u Bejrutu da posjeti Jahju.

Hodali su zajedno, dok se Hamud oslanjao na štap svoje pokojne majke, jedan od rijetkih predmeta spašenih iz njegovog doma, prisjećajući se dana svoje mladosti.

„Sve u starom selu za nas ima smisao i značaj - istorijske kuće, domovi naših porodica, domovi naših predaka“, rekao je. „Te stvari nemoguće je vratiti.“

To je ponovio i gradonačelnik Šit, sjedeći u kući svog ujaka u jednom selu u centralnim planinama zemlje, gdje je našao utočište.

„Postoji duhovna veza, psihološka veza, veza s korijenima - veoma snažna. To je suštinski važno za Kfar Kilu“, rekao je. „Biće potrebno vrijeme, sigurno, ali kada se vratimo, obnovićemo je.“

Zastao je. „Ovo nijesu samo riječi“, rekao je. „Vraćamo se.“

Pogledajte još:

Tekst preuzet sa interneta ne oznacava nase miseljenje nase redakcije. Autor vijesti vijesti.me mi dajemo licno misljenje o svakoj vijesti.

Ocenjujemo vest sa 9/10

Ova vest ima 9369 karaktera sto je za 92% vece od proseka.

Ovo je trenutno 126399 vest