Subota – život po nižoj cijeni
Admin | 25 Apr 2026
Slobodna subota je na zapadu tekovina borbe industrijskog radništva u prethodna dva vijeka. Ali se u centrima velikih gradova postepeno pretvorila u potrošačke orgije. U Srbiji slobodan vikend za mnoge i ne postoji
Subota – život po nižoj cijeni Fotografija je preuzeta sa interneta
Subota prije podne. Duže spavaš. Protegneš se, svratiš do kafea. Miris kafe, tihi razgovor gostiju. Kubanski džez. Ne moraš nigdje. Niko ne zove. Čisti zen trenuci. Sve ovo postoji teoretski. Umjetnost slavi subote i nedjelje kao dane istinskog života.
Film Groznica subotnje večeri je 1977. označio trijumf disko-kulture nad subverzivnim rokom. Srećom, u isto vrijeme se pojavio i pank. Subotnji engleski pabovi sedamdesetih su opjevani u jednom hitu Eltona Džona. Subota je ventil za energiju ukroćenu petodnevnim radom. Kejt Stivens je u svom melanholičnom songu mislio i na sve one koji subotom nemaju društvo i nisu uspjeli da smuvaju nikoga za izlazak. Dejvid Bouvi je u stvari koju je nazvao Subotnji auto-bioskop opisao godinu 2033. u kojoj su ljudi zaboravili kako se vodi ljubav.
Pjesme posvećene nedjelji umiju da budu još bizarnije. Gloomy Sunday je pjesma Mađara, Lasla Javora. On je izvorno inspirisan nesrećnom ljubavlju zabilježio te stihove 1932. Pijanista Reže Šeres je napisao muziku. Poslije je pjesma postala svjetski poznata kao „Pjesma samoubica“, mada je njen izvorni naslov bio Szomorú Vasárnap – Jedne mračne nedjelje. Izvodili su je mnogi, među njima Rej Čarls i Bili Holidej.
A o hitu Krvava nedjelja irskog benda U2 da i ne pričamo.
Dobro, ima i vedrih nedjeljnih melodija. Bolje je da se uključi Samba Do Sol i da se misli na sunčano prijepodne negdje na obali.
Iako su tržni centri ponekad izgrađeni kao dosadni hramovi za zlatno tele zvano novac, njihove terase vikendom znaju da budu sjajni vidikovci. Na Adi Ciganliji u Beogradu katkad rado ne radim baš ništa, uz kafu i latinoamerički džez.
SATURN SA POTROŠAČKOM KORPOM
Za trenutak pomislim da sam sam na svijetu. Ali varam se. Praktično, prikopčan sam na svjetsku elektronsku mrežu. Dostupan svima, pa i poslodavcima.
Vrlo su rijetki ljudi koji sebi mogu da priušte privilegiju usporavanja. Najprije, poslovi koji podrazumijevaju rad u ritmu pet radnih dana plus dva dana odmora su zapravo sve više izuzetak. U zemljama sa glomaznom državnom upravom oni se odnose još samo na činovničku kastu. Ostali ljudi koji rade kod privatnih firmi, u pogonima ili u uslužnom sektoru – subotom imaju posla. Često i nedjeljom. Kao ljudi u radnjama oko mene, u ovom tržnom centru.
Slobodnjaci sa labavim ugovorima zapravo nemaju radno vrijeme. Srećni su ako dobiju narudžbinu, slobodni dani su samo smetnja. U siromašnim zemljama subotom rano na ulicama viđate penzionere. Za lijepog vremena sjede na klupama i čavrljaju. U onim bogatijim zemljama neki od njih zalaze čak i u kafee. Slušaju kubanski džez uz kapućino.
Slobodna subota je na zapadu jedna od tekovina borbe industrijskog radništva u prethodna dva vijeka. Ali se u centrima velikih gradova postepeno pretvorila u potrošačke orgije. Potrošnja na sve zamislive i nezamislive načine.
Njemačka je tvrdom zakonskom regulativom, po kojoj samoposluge i prodavnice, robne kuće i tržni centri zatvaraju u subotu u 20 sati, sačuvala nedjelju kao poprilično miran dan. Ali je pretvorila subotu u dan potrošačke groznice. Ko nije bio u kupovini u subotu, u nedjelju će da kupuje po benzinskim pumpama, dežurnim prodavnicama na željezničkim stanicama, i to po znatno većim cijenama.
Osim toga, ko crnči pet dana, subotom može sebi da priušti pomalo rasipničkog zanosa. Ova potrošačka psihologija pomalo je razjedena sveprisutnošću svijeta roba i usluga na platformama u internetu. Ko želi da troši novac, može to u digitalnom svijetu i nedjeljom, u tri ujutro, kad god hoće.
Jedna od osnovnih razlika između Njemačke i Srbije jeste činjenica da u Srbiji skoro sve radi i vikendom. Ljudi koji imaju slobodnog vremena i novca to sigurno doživljavaju kao dio životnog komfora. Iz perspektive radne majke koja mora da zbrine svoje dijete i nedjeljom, radi se o svirepoj strani kapitalističke bolesti zvane vječna tranzicija. Sindikati su razjedinjeni i slabi. Rezervna vojska radnika smještena u rubriku „nezaposlena lica“ kao i nedostatak sluha vlasti za muku prekarijata, dozvoljava bahatim gazdama da glatko izgovore rečenicu – ako nećeš ti, ima ko hoće.
ISTORIJA SUBOTNJE IDILE
U socijalističkoj Jugoslaviji subota je postala dio vikenda tek šezdesetih, kada je radna nedjelja skraćena sa 48 na 42 sata. Dovoljno sam poživio da pamtim subotnju nastavu u krcatim učionicama krajem te decenije. Sada ima više stolica nego djece. Nema potrebe da škole rade subotom. Sjećam se da sam tada, kao dijete, riječima pripisivao boje. Ponedjeljak je bio bijel, utorak crvenocrn, srijeda žuta, četvrtak zelen, petak plav. Subota je bila narandžasta. A nedjelja crna. Ne znam šta bi ovom imao da doda neki dječji psiholog, tada ih nije bilo u blizini.
Kratka istorija vikenda – subote i nedjelje – zapravo je priča o religiji, industriji i borbi za slobodno vrijeme. Subota i nedjelja na početku nisu bili slobodni nego sveti dani.
U judaizmu je subota – šabat – dan odmora još od biblijskih vremena – strogo propisan kao dan bez rada. Stari Rimljani su subotu nazvali dies Saturni – Saturnov dan. Indija poznaje Šanijev dan – šanivaru. To ime za subotu takođe ima veze sa manifestacijom boga Šanija – sa planetom Saturn. A Saturn kao rimski bog vremena, obilja i bogatstva, koji je naravno imao svoj grčki prototip u bogu Hronu, sigurno nije ni slutio da će mu se ime spominjati svakog šestog dana u sedmici. U Skandinaviji se subota označava kao „dan za kupanje“ – tako je od vikinških vremena. Otkako je povećana potrošnja šećera, a time i karijes, subota je na sjeveru jedini dan kada djeca mogu da jedu slatkiše.
Hrišćanstvo je htjelo da se razlikuje od prethodne monoteističke religije i po svetom danu koji se pomjera sa subote na nedjelju, u znak sjećanja na uskrsnuće Isusa. Rimski car Konstantin Veliki je 321. godine ozvaničio nedjelju kao dan odmora u Rimskom carstvu. Ali obični ljudi su i dalje najčešće radili za elitu koja se odmarala.
U srednjem i ranom novom vijeku vikenda nije bilo ni u tragovima. Radilo se kada ima posla, feudalna organizacija društva sa zemljoposjednicima i poljoprivredom koju opslužuju zavisni seljaci dugo je bila preovlađujući model. Vjerski praznici i vašari bili su jedini ventil za ljude koji rade na njivama i sa stokom.
Francuski revolucionarni kalendar je predviđao neradni dan tek svakih deset dana. Zli jezici kažu da je revolucija propala i zbog toga.
Industrijska revolucija je donijela fabrički rad, često i nedjeljom. Roman Žerminal Emila Zole dao mi je još kao klincu prozor u svijet rada koji fizički i duševno slama radnike. Dnevno se radilo od 12 do 16 sati. Nedjelja je slobodna samo ako nemaš smjenu. Ali radnički pokreti i sindikati počinju da se bore za dane odmora. Vjerske zajednice su katkad bile saveznici tih pokreta, tamo gdje su željele slobodan dan za bogosluženje.
Najprije je u Britaniji zaživio koncept slobodnog subotnjeg popodneva. Jedan od ključnih datuma u ovoj istoriji borbe za odmor jeste odluka američke kompanija Ford da 1926. uvode petodnevnu radnu nedjelju u Sjedinjenim Državama. Subota i nedjelja su postali slobodni dani, ali ne samo iz čovjekoljubivih pobuda. Rukovodstvo Forda je shvatilo da je odmoran radnik produktivniji, te da ima više vremena za potrošnju.
SUBOTA – BASKET I IZLAZAK
Hladnoratovska konkurencija ideoloških blokova počela da radi za zaposlene – zapadni kapitalizam se predstavljao kao civilizacijski nadmoćan u odnosu na sovjete i njihove satelite ne samo na području slobode već i u oblasti zaštite radničkih prava. Dvodnevni vikend postaje standard u Evropi i Sjevernoj Americi, kasnije se širi globalno kroz industrijalizaciju i međunarodne norme rada.
U mnogim muslimanskim zemljama petak sa džumom ostaje glavni vjerski događaj u nedjelji. Subota ima karakter ponedjeljka. Različite tradicije donose različita rješenja. Negdje vikend obuhvata petak i subotu, negdje subotu i nedjelju.
U srećnim danima imao sam subotnji raspored iz snova. Kafa. Novine. Čituckanje svježe štampanih knjiga. Basket sa drugarima. Večernje okupljanje u kafeu.
Globalizacija i trijumf zapada u hladnom ratu, neoliberalna dogma i digitalizacija, donijeli su mrvljenje vikenda. Prikopčani smo na mreže i kada spavamo. Svi zahtijevaju odgovor odmah. Zapravo, niko nikoga ne čuje. Logoreja poprima epidemijske razmjere. Tišina je prognana iz naših života. Naš unutrašnji svijet se ubrzava, dok se fizički pasivizujemo.
ŽIVOT SAČINJEN OD PROJEKTNIH KRHOTINA
Gig ekonomija je model rada u kojem ljudi ne obavljaju poslove stalno za jednog poslodavca, već obavljaju kratkoročne, fleksibilne posliće (“gigove”) po potrebi – često preko digitalnih platformi. Formalno, gig radnik radi kad želi jer je plaćen po zadatku, vožnji, projektu ili satu. Firme nemaju dugoročne obaveze prema takvim radnicima, a oni imaju neku vrstu slobode. Nemaju sigurnu platu, osiguranja, zaštitu. Prodali su svoju dušu algoritmu koji im dodjeljuje posao.
Nema odnosa sa poslodavcem, nema slobodnog vremena odvojenog od rada. Na kraju se sloboda ispostavlja kao prenošenje ukupnog rizika sa poslodavca na radnika.
Razmišljam o ovom dok kraj mene zuji već treći električni trotinet. Momci sa ogromnim torbama dostavljaju hranu. Gig radnici. Nemaju vremena da razmišljaju o suboti, vrijeme je novac.
Sve ove djelatnosti će vrlo brzo nestati. Odnijeće ih bujica vještačke inteligencije i robotizacije. Neće biti taksista zahvaljujući autonomnoj vožnji. Neće biti bankovnih činovnika sa kojima ćete pregovarati o kreditima. Neće biti mrzovoljne tetke za kasom, magacionera, službenika u putničkim agencijama. I ko zna koga još.
Vjerovatno neće biti ni subote, onakve kakvu smo naslijedili iz druge polovine 20. vijeka. Ako ne pripazimo, možda neće biti ni nas.
Pogledajte još:
Tekst preuzet sa interneta ne oznacava nase miseljenje nase redakcije. Autor vijesti vijesti.me mi dajemo licno misljenje o svakoj vijesti.
Ova vest ima 10168 karaktera sto je za 30% vece od proseka.
Ovo je trenutno 124741 vest
NE PROPUSTITE
Rat ratu
Komšiluk
Bunker
Laž koja govori istinu
Dragoslav Dedović subota Zapisi sa Ušća
Komentari
Ostavi komentar
Grafik posecenosti