Dolce Hera: Moda bez ličnosti nema moć

Admin | 23 Apr 2026

Za umjetnicu Aleksandru Prelević Palladino kostim je neizostavan dio cjelokupnog identiteta, a nedavno je na Fashion Weeku u kreaciji Ivane Murišić privukla pažnju

Dolce Hera: Moda bez ličnosti nema moć Fotografija je preuzeta sa interneta

Malo je umjetnika koji su spremni da sebe, zarad umjetnosti, svjesno izmjeste iz zone komfora. Za crnogorsku muzičarku Aleksandru Prelević Palladino koja karijeru gradi pod umjetničkim imenom Dolce Hera to je, međutim, gotovo prirodno stanje. Eksperiment i istraživanje sastavni su dio njenog izraza, ali ta radoznalost ne zaustavlja se samo na muzici.

Naime, svaki njen projekat osmišljen je do najsitnijih detalja, jer podjednako koliko joj je važan zvuk, važna joj je i vizuelna dimenzija. Kostim tako postaje neizostavan dio cjelokupnog identiteta što se jasno vidjelo i na nedavno održanom Fashion Weeku, gdje je u kreaciji crnogorske dizajnerke Ivane Murišić privukla posebnu pažnju.

Ipak, nije ostala samo u ulozi posmatrača već je dobila priliku da se nađe i na pisti, i to kao gošća revije brenda Pierre Cardin, dodatno potvrđujući svoju vezu između muzike i mode.

Već desetak godina živi u Rimu, gradu koji se smatra jednim od svjetskih modnih centara, a upravo je to iskustvo u velikoj mjeri oblikovalo njen odnos prema modi. Italijanska estetika, osjećaj za detalj i prirodna povezanost svakodnevnog života i visoke mode uticali su na to da kostim za nju ne bude samo scenski element, da postane produžetak ličnosti i umjetničkog izraza. Moda za nju ne funkcioniše kao odvojen svijet, već kao ravnopravan dio kreativnog jezika koji koristi u muzici i javnom nastupu, a o svemu tom Dolce Hera priča za “Vijesti”...

Nedavno si bila gošća Fashion Weeka. Jedno veče si pratila iz prvog reda, a takođe si imala priliku da prošetaš u modelima brenda Pierre Cardin. Na pisti si se odlično snašla, no, kako se tebi dopala ova uloga?

Iskreno, izuzetno! Volim da eksperimentišem u umjetnosti i da “gurnem” sebe izvan zone komfora. U konstantnoj sam potrazi za dinamikom i za onim jedinstvenim adrenalinom koji ti daje scena, bilo muzička, studijska ili evo čak, modna pista. Pričinilo mi je ogromnu čast da budem gost model jedne autentične i kultne modne kuće kakva je Pierre Cardin na crnogorskoj Nedjelji mode, tim prije što ovaj francuski brend odiše jednom sasvim osobenom umjetničkom prepoznatljivošću i stilom, koji su simbol avangarde.

Šta je za tebe moda, je li nešto što je bitno samo za posao ili i za svakodnevni život?

Svijet mode me oduvijek privlačio, posebno preko ideje da moda može da posluži kao posebno moćan pošiljalac poruke o nama, našoj ličnosti. Naravno da ne smatram da odijelo čini čovjeka, kako se kaže, već naprotiv, ona je za mene jedan interesantan i zabavan način da podijelimo sa svijetom ono što želimo da kažemo o sebi, kao jedno samostalno sredstvo komunikacije. Pri tome mislim i na one krajnje jednostavne stvari poput majica sa natpisom omiljenog benda, osmijeha koji izazove situacija kada naiđemo na nekog ko na taj način pokazuje da voli istu muziku kakvu volimo i mi. To je neka vrsta povezivanja sa ljudima kroz stil i poruke koje moda može da komunicira. Volim kada vidim kreativne pojedince koji uživaju u njegovanju sopstvenog stila. Za moj posao moda je krucijalna, jer je prilika da napravim ekstenziju muzičkom izrazu i da se nadovežem na vizuelna čula.

Kao gošća Fashion Weeka prve večeri bila si u kreaciji Ivane Murišić. Ovo nije prvi put da sarađuješ sa crnogorskim dizajnerima. Po iskustvu, ali i onome što si vidjela na Fashion Weeku, mogu li domaći dizajneri sa idejama da pariraju onome što gledamo na nedjeljama mode u svijetu?

Kreacija Ivane Murišić nosi naziv “Freedom” i zaista predstavlja jedno nosivo umjetničko djelo. Ona je zaista primjer dizajnera iz Crne Gore koja u potpunosti zaslužuje mjesto na bilo kom velikom svjetskom modnom događaju. Kreacije koje su predstavljene na Montenegro Fashion Weeku su me izuzetno inspirisale, kao i energija Srđe Lubarde koji sa nevjerovatnom ljubavlju i entuzijazmom promoviše ljepotu i umjetnost dajući crnogorskim dizajnerima jedan sofisticiran i savremen prostor da izlože svoj rad i da se čuje za njih. Moje učešće u ovom događaju sada je za mene imalo posebno značenje, s obzirom na to da je Montenegro Fashion Week bio među prvim akterima kulture koji je podržao moj solo muzički projekat. Ovo iskustvo je stoga oživjelo u meni jedan posebno drag ‘flashback’ na predstavljanje tizera za spot Common Dreams i objavljivanje spota za Sweet & Bizare kada smo Vladana i ja prošetale modnom pistom i pozdravile publiku u originalnim kostimima iz spota.

Kada si na sceni, kostim je veoma bitan dio kompletne priče i uvijek si vodila računa o tome. No, često ne izgledaju udobno, a treba u njima izdržati nekad i više sati. Pri odabiru vodiš li se da kostim isprati priču nastupa, spota, pjesme ili ti je udobnost na prvom mjestu?

Trudim se postaviti sebi i podizati tu lastiku što višeg standarda profesionalnosti, a s obzirom na to da osjećam posebnu zahvalnost što radim ono što istinski volim, kada je posao u pitanju stavljam u centar svojih aktivnosti kvalitet rezultata ka kom težimo tim i ja. Smatram da je manja udobnost kostima najmanja žrtva koju može podnijeti umjetnik zarad uspjeha projekta i onoga što ostaje nakon toga. Upravo u tome i vidim čar ovog posla, što najveći dio njega ostaje u nekom vidu trajnog zapisa, bilo da je to audio ili video-zapis, koji onda kada nastane, učini da se lako zaboravi do tada uloženi napor.

Već godinama živiš u Italiji koja je centar savremene modne industrije. Šta je prva stvar koju si morala promijeniti u svom načinu oblačenja nakon preseljenja?

Smatram da svaki grad ima jednu sebi svojstvenu energiju kao neki zaseban stil koji se osjeća u raznim sferama života, moda, ali i sve drugo. U suštini moj odnos sa gradom u kom živim je više stvar nekog poklapanja energije i tihe evolucije moje ličnosti u sinergiji s njim. Primjećujem da se moj stil vremenom mijenjao, ali to više vidim kao dio jednog sveukupnog razvoja ličnosti i životnog iskustva koje se oblikovalo kroz dijelom deceniju života u Rimu.

Kako bi uporedila odnos prema trendovima u Italiji i Crnoj Gori, s obzirom na to da se često kaže da se u Italiji više njeguje lični stil, dok se kod nas češće prate aktuelne modne smjernice?

Ako govorimo o jednoj metropoli kao što je to Rim, nije lako identifikovati samo jednu vrstu odnosa prema modi i trendovima. U pitanju je dosta brzi život koji se vodi u jednom specifičnom ambijentu jednog istorijskog izobilja na svakom koraku, kaldrme na kojoj su posložene brojne turističke atrakcije u stalnoj vrvi turista. Stil Rimljana je zbog toga, onako generalno rečeno, dosta ležeran sa fokusom na udobnosti, ali i određen prirodom posla i nekom potragom za multifunkcionalnosti outfita da zadovolji povezivanje dnevnih sa večernjim događajima i obavezama. Lični stil je svakako, čini se kao urođen Italijanima, ali i Crna Gora je oduvijek držala korak sa svim modnim novitetima. Štaviše, još od naše bogate i otmene narodne nošnje, vidi se koliko je naš narod i u teškim vremenima davne prošlosti držao do stila, imao smisla za kompozicije boja i za harmoničnost i eleganciju dekoracija na njoj. I danas naši ljudi zaista umiju da iznesu najsavremenije modne trendove sa posebnom odmjerenošću i skladom, što je, čini mi se, opet prosto dio našeg kolektivnog osjećaja za ljepotu.

Kad je moda u pitanju, uvijek smo se upoređivali sa Italijanima. Postoji li neki trend koji je u Italiji već prošao, a kod nas tek dolazi ili je još uvijek popularan? Zaostajemo li po tom pitanju ili ipak uspijevamo da sve “ispratimo”?

Globalizacija je, djeluje mi, zahvatila mnoge sfere života, pa tako ne čudi što se moda gotovo instant širi. Tome vjerovatno dodatno doprinose i društvene mreže, pa su mladi naročito izverzirani u trendovima, rekla bih, podjednako svuda.

Šta ti privatno voliš da nosiš, u čemu se najbolje osjećaš kao Aleksandra Prelević Palladino, a šta Dolce Heri najbolje pristaje?

Koliko smo slične toliko smo i različite. Dolce Heru doživljavam kao igru, ne pokušavam da je definišem, jer je ona ionako u sferi surealnog. Ona voli avangardu, da se kostimira, da provocira (u umjetničkom smislu), ali na kraju krajeva, to joj nije naložio niko drugi do Aleksandre, kao njen režiser, koja je možda samim tim i hrabrija od nje. U meni uvijek opstaje i ona druga strana, akademska, kao doktora pravnih nauka, koja voli tamna i elegantna odijela i sofisticirane košulje i krojeve, kakve bi nosio, recimo, jedan režiser ili profesor prava.

Pošto već godinama živiš u Italiji, da li bi rekla da se tvoj stil vremenom više približio italijanskom modnom senzibilitetu ili si i dalje svjesno zadržala prepoznatljiv “balkanski” pristup odijevanju?

Veoma mi je važno da od svih mjesta u kojima boravim pokupim neku, da kažem, inspiraciju i nešto od čega bih mogla raditi na boljoj verziji sebe. To, međutim, znači i biti uvijek svjesna svog porijekla, te “balkanske” krvi koja, mogu reći, ne prolazi neprimijećeno. Gotovo stalno me ljudi pitaju za moje porijeklo i interesantno, često nailazim na fasciniranost ljudi Balkanom i našim podnebljem. Jelena Savojska je bila izuzetno cijenjena i upamćena po posvećenosti, osjećajnosti i humanosti u Italiji, važna bolnica u Rimu nosi njeno ime... Drago mi je što ljudi primjećuju i nakon deset godina kod mene tu moju suštinu i duh i ne trudim se da ličim sredinama u kojima boravim, već da prigrlim samo ono što može da se prirodno nadoveže na moju ličnost i oplemeni je, a da je ne poklopi ili prikrije.

Ono što je karakteristično za nas je da marke “vrište” na sve strane. Kako ti gledaš na modu, je li skupa stvar uvijek pravi pogodak ili nekad i ona jeftinija može izgledati skupo ako zna da se iskombinuje i iznese na pravi način?

Vrlo sam neopterećena markama kao takvim... Modu volim da posmatram kao umjetnost. U tom smislu mogu reći da postoje modne kuće koje volim, ali to je uglavnom zbog sveukupne pozitivne poruke koju brend šalje i neprikosnovenog kvaliteta. Ako na modu gledamo kao na umjetnost onda ona traži umijeće da se ona iznese. Moda bez ličnosti, rekla bih, nema moć. To je i bio smisao moje haljine - džak od jute na Montesongu 2024.

Imaš li omiljenog dizajnera?

Možda bih izdvojila Glenn Martens.

A materijal?

Volim generalno prirodne materijale za tkanine.

Ako bi morala da izdvojiš po jednu stvar iz modne kulture Italije i Crne Gore, koju bi iz Italije prenijela ovdje, a šta iz našeg pristupa odijevanju misliš da bi moglo da obogati italijansku modnu scenu?

Meni je često interesantnije uočiti načine na koje muškarci u Italiji koriste modu da iskomuniciraju svoj lični stil, nego recimo mi, žene. Iako lično volim sportski stil, uzevši u obzir stas Crnogoraca, sigurno bi bio pun pogodak i neko njihovo veće eksperimentisanje sa krojevima i nekom ležernijom elegancijom u svakodnevnom oblačenju. S druge strane, smatram da bi naša kulturna tradicija mogla biti veoma uspješno pretočena u visoku modu, po ugledu na dizajnerku Magda Butrym. U tom smislu imamo sjajan primjer posljednje kolekcije Ivane Murišić iz 2025. “Revival” inspirisane elementima crnogorske narodne nošnje, kao izuzetno autentične i istovremeno savremene mode.

Posljednjih godina sve više se dizajnera okreće održivoj modi. Moda se često navodi kao jedna od industrija koja značajno doprinosi zagađenju i prekomjernoj potrošnji resursa. Kako ti gledaš na održivu modu i da li u svom ličnom izboru odjeće vodiš računa o porijeklu i načinu proizvodnje komada koje nosiš?

Upravo kao nadovezivanje na ranije pitanje, više vodim računa o porijeklu i načinu proizvodnje komada koje nosim, nego konkretno o markama. Volim da biram kvalitet i da ulažem u svoju garderobu sa pogledom na održivost, kao i da češće dam život komadima koje imam i koje volim. Čuvam čak određene odjevne komade koji su mi poklonjeni od članova moje porodice i na čijim etiketama piše “Made in Yugoslavia”. Oni predstavljaju posebno zadovoljstvo kada se uklope sa cjelinom jednog današnjeg outfita i ostatka moje garderobe. I interesantno, često tada dobijem najviše komplimenata baš spram njih.

Pogledajte još:

Tekst preuzet sa interneta ne oznacava nase miseljenje nase redakcije. Autor vijesti vijesti.me mi dajemo licno misljenje o svakoj vijesti.

Ocenjujemo vest sa 7/10

Ova vest ima 12478 karaktera sto je za 23% vece od proseka.

Ovo je trenutno 124422 vest