Višeslojni poetski dokumentarac: Zapis uz "Smrt u Gazi" Miraša Martinovića
Admin | 09 May 2026
Bolovana i pisana skoro tri godine, ova zbirka pjesama je svjedočanstvo rijetkog i vrijednog pokušaja da se empatiji vrate puno značenje i smisao
Višeslojni poetski dokumentarac: Zapis uz "Smrt u Gazi" Miraša Martinovića Fotografija je preuzeta sa interneta
(Na marginama knjige pjesama “Smrt u Gazi” Miraša Martinovića)
Pisati o poeziji Miraša Martinovića je uvijek zahtjevan poduhvat. Pisati o njegovoj najnovijoj knjizi pjesama “Smrt u Gazi” (2025) traži posebnu vrstu spremnosti, jer se radi o poetskom ostvarenju koje svojim početnim stihovima čitaoca hvata u emotivne mengele, a svakom sljedećom pjesmom testira njegovu postojanost i moralne uzuse.
Ovo nije samo knjiga pjesama o genocidu u Palestini. Nakon što pročitate prvih nekoliko Martinovićevih poetskih okvira za slike palestinskog bola i užasa, ova zbirka postaje dokument našeg vremena ekstrema i mučna saga o nama i našim slabostima.
Živimo u vremenu u kojem je sve predmet pregovaranja, uključujući ljudski život i ljudsko dostojanstvo. Našim životima dominiraju visoko rangirane sociopate s predsjedničkim oreolima i patološki lažovi s liderskim titulama, koji posjeduju nezajažljiv apetit za novac, moć, kontrolu i krv. Takve osobe žive transakcione živote i mogu da proračunaju apsolutno sve, ali ne mogu da odbrane apsolutno ništa. Zato one bitišu bez hrabrosti i bez časti. Javno paradiraju nečim što definišu kao empatiju dok svakodnevno gaze svaki standard i poništavaju svaki sastojak koji empatiji daje puno i istinsko značenje. Čini se da naše vrijeme školuje i formira pametne kukavice, pa iz tog razloga danas mogu da vladaju tirjani i tehnokrate. U ovakvoj civilizaciji je moguće gledati direktni TV prenos genocida u Gazi i Palestini bez posljedica za počinioca.
Naša mala sredina je kopija ovog transakcionog modela življenja i nadmenog konformizma koji ga ispunjava. Rijetki su trenuci kada tišinu domaće kalkulantske močvare, koja hitro mijenja TV kanal kad se pojave sve rjeđe vijesti o genocidu u Palestini, uzburka moćan huk opomene i moralnog upozorenja.
Knjiga pjesama “Smrt u Gazi” crnogorskog pjesnika i prozaiste Miraša Martinovića je jedan takav višeslojni i mnogoznačni poetski gromoglas. Bolovana i pisana skoro tri godine, ova zbirka pjesama je svjedočanstvo rijetkog i vrijednog pokušaja da se empatiji vrate puno značenje i smisao. U nekih sto dvadest pjesama autor je uokvirio slike patnje kojima su podvrgnute Gaza i cijela Palestina, a potom imenovao te strašne ilustracije našeg kolektivnog poraza: genocid.
Autor nam ovom knjigom potvđuje da istina, iskrenost, moralnost i etičnost posjeduju jedan te isti glavni i neophodni sastojak: ličnu hrabrost. Miraš Martinović nas ovom knjigom podsjeća da jedino takav “oklop” može dati sadržaj i snagu ostalim vrlinama i zaštiti ih. On nas opominje da bez hrabrosti da zlo nazovemo pravim imenom i da mu se suprotstavimo, naša etika i moralnost postaju i ostaju providne đinđuve kojima se kite inteligentne kukavice i kalkulanti.
Najnovija Martinovićeva zbirka pjesama je, prije svega, knjiga o nadi u ljudskost, ali i o spremnosti da se povjeruje u božansku zaštitničku naklonost. Stoga autor počinje svoj poetski dokumentarac stihovnim pozivom “Gospode” (str.13-14), a završava ga božanskom spoznajom da mora ostati u Gazi čak i po cijenu sopstvenog nestanka. Između poziva s početka knjige i odluke o ostanku na njenom kraju, na ovom palestinskom “nepočin polju” svakodnevno se odigrava “Igra sa Smrću” (str. 133) u nadi da će život nadigrati mračnog suparnika. Tu se čuju “Glasovi u Ruševinama” (str. 16), uz koje prolazi “Bajram” (str. 92) i mimo kojih koračaju “Kolone iz Rafe” (str. 102) dok “Dječak Gradi Kuću” (str. 117). Ove pjesme su, prije svega i iznad svega, glasovi nade i potvrde životne vitalnosti koja je neuništiva i koja će nadživjeti svo ubitačno željezo i premostiti bezdanicu u kojoj reži naoružana mržnja agresora.
Pjesma “Otac” (str. 89) koja za potpisnika ovih redova predstavlja poetski, etički i moralni centar ove knjige je kratka vanvremena priča o roditeljskom bolu, posvećenosti, apsolutnoj upornosti i nepatvorenoj želji da se kad-tad pronađe oteti komadić očevog srca.
OTAC
Ahmed Mohamed Falyn teško hoda.
Ahmed Mohamed Falyn ne odustaje
Očajnički pokušava, ne odustaje
Mezar tromjesečne kćeri traži.
Ova četiri stiha sažimaju sav užas i nadu vremena u kojem živimo i povezuju predjele bola i zločina diljem zemaljskog šara. Štaviše, svaka pjesma u ovoj knjizi je Martinovićev stihovni mezar ludilu rata i mržnje, nasilju koje obeskućuje čitave narode i ljudskoj nespremnosti da to nasilje zaustavi.
Naše je vrijeme ono u kojem, u nekom praskozorju i kroz ruševine neke geografske širine, neki očajni roditelj neprestano traži grob svojeg djeteta ubijenog metkom, granatom, ili hladnom oštricom mržnje.
Roditeljska lica pokidana bolom su uvijek ista, pa otac Ahmed Mohamed Falyn iz istoimene pjesme-svjedočanstva Miraša Martinovića postaje arhetipsko lice neoprebola što je jedna od istorijskih konstanti našeg postojanja. Različiti su samo vijekovi, geografija i jezici na kojima se ovaj neprebol iskazuje. Danas je to Gaza, a bila je Srebrenica, a prije nje Ruanda, a prije njih su bili Lublin i Revensbrik, pa Jermeni u otomanskoj državi i tako do u nedogled u prošlost.
Poezija kao literarni žanr je apsolutni izraz ličnog, pa se “Smrt u Gazi” može čitati i kao do sada “najličniji” autorov napor i zato što se bavi aktuelnom temom - genocidom koji traje u Palestini. S druge strane, iščitavanje književnog stvaralaštva Miraša Martinovića pokazuje da su riznice u kojima je ovaj pjesnik nalazio svoje motive bile svojevrsni depozitoriji kolektivnog napora da se razumije sopstveno postojanje i muke koja ga prate, ali i arhiv svjedočanstava neprekidnog ljudskog napora da se teškoće prebrode. Može se, stoga, govoriti o prepoznatljivom temporalnom kontinuitetu tematskog luka u djelima Miraša Martinovića. Taj luk povezuje patnju i nadu u vedrija svitanja Troje i Doklee, Aleksandrije i Jerusalima, Srebrenice i Ramale, Gaze i mnogih drugih mjesta moći širom svijeta i kroz vijekove.
“Smrt u Gazi” je, stoga, integralni i nemjerljivo lični dio cijelog autorovog opusa koji čine i ranije objavljenje knjige kao što je to “Dan koji nije prošao” iz 2016. Ova nova knjiga predstavlja snažno markiranje ranije obilježenog prostora iz Martinovićeve zbirke pjesama “Krug Začaranog Vremena” (2017). “Smrt u Gazi” je takodje i nastavak pjevanja o ljudskoj sudbini iz poetske kolekcije “Bogumilske” (2020), ali s naglaskom na molitvu za nevinost Gaze i Palestine.
“Smrt u Gazi” je osvježenje na crnogorskom i regionalnom poetskom horizontu i zato što nas podsjeća na ubojitu jasnoću i strašnu ljepotu stvarnosti koja je uokvirena direktnim poetskim jezikom. Pjesnik je hitro zgrabio slike koje su ga do bola ophrvale. Martinović čitaocima nudi savremeni inventar užasa, ali i testament ljudskoj upornosti koja ostavlja bez daha. Zato nema potrebe za estetskm nivelacijama, forsiranom poetskom elokventnošću i “viškom riječi”, kojim je naša poezija nerijetko bremenita. Miraš Martinović piše jasnim i direktnim jezikom, jer su slike koje nam nudi dokumenti života u Palestini pod vrelom kišom smrtonosnog olova. Takvom životu nijesu potrebne metafore da bi zaokupio našu pažnju.
Kao što znamo, majstorstvo poete se najbolje pokazuje upravo u tački u kojoj on spozna ljepotu i efektnost jednostavnosti. Savršeni spoj izraza i njegovog efekta se postiže onda kada pjesnikovu dušu zgrabi životna stvarnost, a on je kao slovnu brojanicu naniže u stihove, pa njome povuče cijeli poetski horiozont prema čitaocu. “Smrt u Gazi” je takva poetska niska. Ona je istovremeno ljudski glas opomene čovjeka Miraša Martinovića i svjedočanstvo njegove poetske bravuroznosti i zrelosti.
Pogledajte još:
Tekst preuzet sa interneta ne oznacava nase miseljenje nase redakcije. Autor vijesti vijesti.me mi dajemo licno misljenje o svakoj vijesti.
Ova vest ima 7946 karaktera sto je za 34% vece od proseka.
Ovo je trenutno 126441 vest
NE PROPUSTITE
Goran
Stoljeće "Šupljih ljudi": Košmar T. S. Eliota u stihovima
Pjesničko veče u Nikšiću
Pjesničko uskrsnuće nakon izgona iz Raja: O Đilasovom prevodu slavnog Miltonovog spjeva
Miraš Martinović Smrt u Gazi poezija
Komentari
Ostavi komentar
Grafik posecenosti
