Snaga pisane riječi i odgovornost stvaranja

Admin | 21 Apr 2026

Razgovor za “Vijesti” sa Aleksandrom Vujisić o književnosti, društvu i ličnom stvaralaštvu

Snaga pisane riječi i odgovornost stvaranja Fotografija je preuzeta sa interneta

Prepoznavanje i nagrađivanje pravog umjetničkog talenta zdravi je mehanizam svake ispravne sredine, a da crnogorsko društvo ima potencijal za takav mehanizam pokazuje nagrađivanje spisateljice Aleksandre Vujisić prvom nagradom na konkursu “FUNK knjiga - priče” za najbolje neobjavljene priče u Crnoj Gori za 2025. godinu.

Konkurs je raspisan i realizuje se u okviru Festivala umjetnosti, nauke i kulture (FUNK) Univerziteta Crne Gore, a Vujisić je “Vijestima” kazala da ova nagrada za nju predstavlja potvrdu vrijednosti teksta, ali i znak da njen rad ima odjeka.

“Nagradu prije svega vidim kao potvrdu vrijednosti teksta, ali i kao znak da način na koji pišem i teme koje biram imaju odjeka. Istovremeno, ona donosi i veću odgovornost, ali i motivaciju da se ubuduće još ozbiljnije posvetim pisanju proze”, kazala je ona.

Govoreći o svojoj inspiraciji, Vujisić ističe da je za nju pisanje uvijek bilo dio njenog bića, pa tako nikada nije razmišljala šta je tjera da piše.

“Pisanje je oduvijek bilo dio moga bića, nešto što mi je dato, pa tako nikada nijesam previše razmišljala o tome zašto ono nastaje, kao što ne razmišljam o disanju, kao da postoji neki autonomni sistem koji se postarao da i pisanje ide neometano. Prilikom promocije moje prve knjige, koja se desila tek negdje nakon 40. rođendana (uprkos tome što pišem otkad znam za sebe), prijatelji su mi čestitali uglavnom komentarišući da za njih odluka da objavim knjigu nije bila iznenađujuća, da me nikada nijesu mogli odvojiti od pisanja kao poziva. To mi je pomoglo da shvatim da me i drugi tako vide”, ističe književnica.

Međutim, onda dodaje da je ipak za nju pisanje sredstvo predstavljanja nejasnih i nepotpunih iskustava iz njene svakodnevice.

“Ipak, ako malo porazmislim, rekla bih i da je pisanje za mene sredstvo kroz koje artikulišem iskustva koja u svakodnevici ostaju nejasna ili potisnuta, a okruženi smo njima u privatnom ili poslovnom okruženju. U tom smislu, pisanje je istovremeno i lični i spoznajni proces”, dodaje ona.

Govoreći o svojoj kratkoj priči “Boks, azil, porodilište”, koja predstavlja kritiku depersonalizovanih sistema moći, Vujisić ističe da određeni nivo društvene svijesti o takvim mehanizmima postoji, ali je problem u njihovoj prihvaćenosti.

“Određeni nivo svijesti postoji, ali je često potisnut navikom ili onim terminom koji se u posljednje vrijeme često upotrebljava kada želimo da objasnimo neke, ne pretjerano lijepe pojave, depersonalizacija je normalizovana. Problem nije u tome što ne vidimo mehanizme koji do nje dovode, već što smo ih u velikoj mjeri prihvatili kao dio svakodnevice, pa ih rijetko dovodimo u pitanje i pravdamo onim čuvenim da je i ‘drugima tako’”, ističe ona.

Vujisić dodaje da kao društvo pristajemo na uloge nametnute od strane sistema, što uništava bilo kakav optimizam za promjene.

“Pristajemo na uloge koje nam sistem nameće i veoma rijetko vjerujemo u mogućnost promjene, iako je za nju nekad neophodno samo da malo drugačije radimo svakodnevne stvari; varka je da su nam potrebne aktivnosti revolucionarnih razmjera. Nekada me plašila ravnodušnost ljudi prema svemu što dovodi do loših pojava, pa i do depersonalizacije; sada znam da me naljuti, i moj način borbe je isticanje pozitivnih primjera oko nas, u zdravstvu, školstvu, medijima, poslovanju, ophođenju, gdje god. Iako ovaj vid borbe djeluje možda previše ‘mlako’ za današnje prilike, mislim da je ključno da ljudima stavimo do znanja da oni koji ne pristaju na to da nas sistem proguta postoje oko nas, da su uspjeli da prežive”, dodaje ona.

Vujisić ostaje optimistična da književnost, ali i umjetnost uopšte, ima snagu da otvori prostor za razmišljanje i preispitivanje.

“Vjerujem u snagu književnosti, ali i umjetnosti uopšte, da otvori prostor za preispitivanje. Ne nužno kroz direktno nametanje stavova, već kroz suptilno otvaranje prostora za razmišljanje i preispitivanje uvjerenja. Kada tekst uspije da podstakne čitaoca da sagleda stvari iz drugačijeg ugla, da prepozna probleme koje je ranije možda zanemarivao ili da postavi pitanja na koja nema jednostavnih odgovora, tada već ostvaruje važan uticaj”, kazala je ona.

Vujisić dodaje kako vjeruje da svaka promjena počinje od ličnog pomaka u individualnoj svijesti, a da književnost može biti pokretač tog procesa.

“Vjerujem da svaka promjena počinje upravo od tog ličnog pomaka u svijesti pojedinca, a književnost može biti snažan pokretač takvih procesa. Nedavno sam doživjela da mi ljudi koji su gledali inkluzivnu predstavu ‘Fleka’, nastalu po motivima mog teksta, kažu da ih je predstava ‘pomjerila’, da potpuno drugačije razmišljaju o problemima kojima se ova predstava bavi, a među kojima su izazovi ljudi sa invaliditetom, inkluzija, tolerancija, (vršnjačko) nasilje, stigmatizacija”, dodaje Vujisić.

Književnica ocjenjuje da je književna scena u Crnoj Gori raznovrsna i dinamična, ali da nema pažnju šire javnosti; međutim, književnost i dalje ima potencijal da djeluje kritički.

“Rekla bih da je književna scena u Crnoj Gori raznovrsna i dinamična, ali često ostaje van vidokruga šire javnosti. Postoji veliki broj autora koji istražuju različite teme, stilove i poetike, što savremenu književnost čini bogatom i slojevitom, ali taj kvalitet ne dolazi uvijek do izražaja zbog ograničene medijske pažnje i slabije promocije. Iako književnost danas, nažalost, nema istu društvenu težinu kakvu je imala u nekim ranijim periodima, ona i dalje posjeduje snažan potencijal da djeluje kritički, da problematizuje stvarnost i otvara prostor za dijalog o važnim društvenim pitanjima”, smatra ona.

Vujisić smatra da upravo sposobnost književnosti da djeluje kritički i da podstiče na promjene daje književnosti trajnu vrijednost.

“Upravo u toj sposobnosti da pokrene misao, izazove reakciju i podstakne promjenu leži njena trajna vrijednost. Poznajem toliko entuzijasta koji se trude da podrže domaće autore u bibliotekama, školama i privatnom sektoru, i te njihove akcije daju rezultate, ali ne možemo strategiju za podršku nacionalnoj književnosti temeljiti jedino na volji pojedinaca. Zato smatram da nam je potrebna ozbiljna strategija koja bi se pozabavila promocijom stvaralaca iz Crne Gore, a u koju svi treba da budu uključeni: institucije kulture, obrazovne institucije i mediji. Ona mora krenuti od najmlađih i građenja čitalačkih navika, ali se pozabaviti i svim starosnim kategorijama”, dodaje Vujisić.

Govoreći o svojoj kratkoj priči “Kokošija supa”, gdje je centralni narativ sagrađen na porodičnoj disfunkcionalnosti, Vujisić smatra da je problematika patrijarhalnog modela balkanskih porodica u nekritičkom nasljeđivanju vrijednosti.

“Patrijarhalni model ima ulogu u oblikovanju porodičnih odnosa, jer utiče na raspodjelu uloga, očekivanja i način komunikacije među članovima porodice. Na to treba nadodati i okolnosti koje utiču na porodičnu dinamiku, uključujući ekonomske uslove, obrazovanje, lična iskustva i šire društvene promjene. Čini mi se da poteškoće nastaju onda kada se određeni obrasci ponašanja i vrijednosti nekritički prenose s generacije na generaciju, bez pokušaja da se prilagode savremenim okolnostima i potrebama pojedinca. U takvim situacijama dolazi do nesklada između tradicionalnih očekivanja i stvarnog života, što može stvoriti tenzije i nerazumijevanje unutar porodice. Upravo zato je važno preispitivati naslijeđene modele i tražiti ravnotežu između tradicije i savremenog načina života”, smatra ona.

Njena kratka priča “Dvadeset jedan gram” bavi se problematikom borbe sa gubitkom, na šta Vujisić kaže da prevazilaženje takve traume leži u dozvoljavanju da se gubitak doživi u potpunosti.

“Važno je dozvoliti sebi da se gubitak doživi u potpunosti, bez potiskivanja i traženja brzih ‘rješenja’, jer svaka emocija koja se ne prepozna i ne proživi ima tendenciju da se kasnije vrati u drugačijem obliku. Tuga, zbunjenost, pa čak i osjećaj praznine, sastavni su dio tog procesa i imaju svoju funkciju. Istovremeno, jednako je važno pronaći način da se to iskustvo obradi - kroz razgovor, pisanje, umjetnost ili lične rituale koji pomažu da se gubitak izrazi i razumije. Tek kada iskustvo dobije neku vrstu narativa, kada ga uspijemo smjestiti u širi kontekst, postaje moguće integrisati ga u sopstveni identitet. Na taj način gubitak ne nestaje, ali prestaje da bude isključivo bolna tema i postaje dio lične priče iz koje se može crpiti snaga, razumijevanje i dublji uvidi”, smatra ona.

Govoreći o svojim budućim projektima, Vujisić otkriva da će do kraja aprila biti završena štampa njene zbirke poezije na španskom jeziku, uz nadanje da će verzija ove zbirke na našem jeziku dobiti podršku.

“Do kraja aprila biće završena štampa moje zbirke poezije na španskom jeziku, koju je izdala izdavačka kuća ‘Avant Editorial’ iz Madrida, Španija, u skladu sa rezultatima njihovog godišnjeg konkursa za podršku piscima. Nadam se da će verzija ove zbirke na našem jeziku dobiti podršku i omogućiti organizovanje malo drugačije promocije od onih na koje smo navikli. Ponosna sam i na to da je moja poezija trenutno dio performansa protiv nasilja koji se organizuje širom države Meksiko, u sklopu projekta koji se već nekoliko godina zaredom realizuje pod nazivom ‘Glasovi koji neće utihnuti’. Takođe, nastavljam promociju moje dvojezične, ekološke slikovnice za djecu ‘Priča skakavca Paja’, i posebno me raduje što je u planu njeno izdavanje u DAISY formatu. Planiram izdavanje nove slikovnice, ‘Bajke o lavu Liru’, koja je prošle godine nagrađena na Festivalu dječije umjetnosti (FEDU) u Sarajevu (Bosna i Hercegovina). Tu je i projekat ‘Čigralište’, kroz koji već godinama pokušavam da zainteresujem djecu i mlade za čitanje kroz više programa radionica i srodnih aktivnosti. I dalje me zanima istraživanje kombinovanja različitih formi, igra u kojoj granice nijesu jasno definisane, jer upravo tu nastaju najzanimljiviji tekstovi”, kazala je ona.

Pogledajte još:

Tekst preuzet sa interneta ne oznacava nase miseljenje nase redakcije. Autor vijesti vijesti.me mi dajemo licno misljenje o svakoj vijesti.

Ocenjujemo vest sa 5/10

Ova vest ima 10419 karaktera sto je za 12% vece od proseka.

Ovo je trenutno 124118 vest