Ostavka Žirija i “mosadizacija” Žižeka

Admin | 09 May 2026

Uporedo sa ovom poželjnom kontroverzom koja samo za ‘lijepe duše’ baca sjenku na ovogodišnje Bijenale, na djelu je je proganjanje planetarno uticajnih intelektualaca

Ostavka Žirija i “mosadizacija” Žižeka Fotografija je preuzeta sa interneta

Svijet obilazi vijest kako je kompletan sastav žirija Bijenala u Veneciji podnio ostavku zbog, u međuvremenu, odobrenog učešća Rusije na toj najvećoj svjetskoj, umjetničkoj smotri, dovodeći u pitanje i učešće Izraela, zbog aktuelnih ratova koje te zemlje predvode.

Zahvaljujući Žižekovom tekstu pisanom za Danas, doznajemo dvije informacije koje vrijedi izdvojiti, dakle 1) Netanjahuova vlada izabrala je Romana Gofmana za vođu Mosada, budući da se istakao po brutalnosti tokom “vojnog” djelovanja na Zapadnoj obali, 2) Gofman tvrdi kako je svoju intektualnu osnovu pronašao u radovima Žižeka koji iako ortodoksni neomarksista, u svojim knjigama kombinuje šalu, provokaciju, dosjetku, riječ je o krajnje neakademskom diskursu koji je pritom veoma podrivački.

Šta bi, u krajnjem, moglo biti zajedničko ovim navedenim događajima iako se naoko čini kako se otimaju pokušaju da se smjeste u jedan prošireniji kontekst? Pa, ne djeluje li ministar kulture Italije Alesandro Đuli poput Gofmana samo u sferi umjetnosti, ili: njegov postupak sasvim je gofmanovski po pitanju principijelnosti, obzirom da legitimišući učešće Izraela i Amerike bez ostatka postupa poput sadašnjeg vođe Mosada, dakle, svrha njegovog licemjernog djelovanja par ekselans je politička.

Vođen potrebom da umjetnost održi na strani demokratije i dijaloga, promovisanja globalnog mira u vremenima nepodnošljive neizvjesnosti, ovogodišnji sastav žirija svojom ostavkom u pozitivnom smislu jeste ispolitizovao Bijenale i kao svjetski umjetnički događaj, suprostavio ga politici moći koja prećutno ili katkad otvoreno odobrava genocid i agresiju, dok se s druge strane, javlja izuzetno opasan trend na kojeg valja pravovremeno odreagovati.

Naime, svaki zločinac poput Gofmana može da se pozove na svjetskog filozofa kao svog inspiratora i tim gestom pokuša da diskredituje njegov intelektualni rad. Ajhman se tokom suđenja u Jerusalimu pozivao na Kanta, i danas kvaziintelektualni svijet smatra kako je Ničeov ‘Nadčovjek’ (Übermensch) bio model kojem su nacisti u svom ludilu stremili.

U pokušaju da ostavkom ponude primjer kako bi trebalo da se djeluje u savremenom svijetu kojeg dominantno oblikuju ratovi, sad već bivši žiri Bijenala daje u potpunosti uvid u sljedeću stvar: oni su svojim političkim gestom dodatno problematizovali ovogodišnje Bijenale, utoliko prije što Rusija kao i Izrael ne mogu biti dio umjetničkog svjetskog događa dok njihove vlasti proizvode masovnu smrt. Naprosto, za razliku od pomenutog ministra kulture Italije, žiri je stava kako se ne može biti protiv jednog rata time što će se apsolutno zanemarivati drugi, posebno kad se radi o Izraelu za kojeg nemali broj jevrejskih intelektualca sve više govori kako prerasta i srasta u militantnu tvorevinu (za ovu priliku navešćemo ime Šloma Sanda kao istaknutog postcionistu).

Uporedo sa ovom poželjnom kontroverzom koja samo za ‘lijepe duše’ baca sjenku na ovogodišnje Bijenale, na djelu je je proganjanje planetarno uticajnih intelektualaca, od Janisa Varufakisa kojem je zabranjen ulazak u Njemačku, preko Džudit Batler koja se nalazi na spisku federalne istrage, pa do Žižeka koji se itekako političkim aktivizmom zamjerio Izraelu te su preuzeli taktiku da ga ozloglašeni Golfman, ‘intelektualno prisvoji’ kao uzora, zbog čega odmah njegovi protivnici reaguju izjavama kako u tome nema ničeg zbunjujućeg utoliko prije jer se poodavno već svojom filozofijom svrstao na stranu terorista. Ovako: ko danas ćuti na izjave Trampa kako Teheran mora platiti visoku cijenu, nek onda zauvijek umukne na ono što se dešava u Ukrajini!

Dakle, donekle sumirajući represivni metod Amerike i Izraela prema nepoželjnim/neposlušnim intelektualcima, doista bi se s pravom moglo kazati, kako oni iz tzv. ‘savršene globalne zajednice’, plagirajući Platona, progone upravo one za koje smatraju da su opasni, lijepeći im etikete kako su, u stvari, suvišni u vremenima koja karakteriše kompetetivnost uračunata u svako polje koje je u službi neoliberalizma: tehnonauka, mejnstrim kultura kao produženo djelovanje ideologije poznog kapitalizma, politička korektnost oslonjena na rad cancel kulture.

U jednoj epizodi Simpsonovih, šef mafije, Debeli Toni, zbunjeno se pita pred još zbunjenim i preplašenim Homerom - Zašto je ljudima toliko teško da mi kažu kako sam savršen? - što bi olako moglo biti pitanje od kojeg se zlopati Donald Tramp ili Netanjahu, ništa manje Putin ili Roman Gofman, taj žižekovac kome, sumnje nema, slovenački filozof ponajviše biva blizak zahvaljujući prilogu u kojem nam nudi novo čitanje Žaka Lakana.

Pretpostavljamo kako je Žižek predložio nešto što politiku Izraela duboko uznemirava jer filozof rješenje ili izlaz vidi samo u jednom, pošto kaže - Izrael neće imati bezbednost sve dok Palestinci ne dobiju državu.

Međutim, etničko čišćenje Gaze i Zapadne obale prihvatljivija je opcija za Gofmana i mnoge druge, iako je cijena toga, reći će Juval Noa Harari, “samoubistvo judaizma”, progon i pogrom dva miliona Palestinaca ne može ne ostaviti trag koji će jednu zajednicu dugoročno gledano prije ili kasnije razjesti.

Gofman prema mišljenju filozofa prisvaja ga jer mu je važna tačka u kojoj ‘hegelakanovac’ pravi uvid kako sama država krši sopstveni pravni poredak, mobilišući ilegalno nasilje kako bi se reprodukovala. Na polju umjetnosti, danas, tako nešto se odvija otprilike ovako: cjelokupni sastav žirija nekoliko dana prije otvaranja Bijenala u Veneciji podnosi ostavku zbog učešća Rusije i Izraela, tim činom se svrstavajući na stranu umjetnosti koja se još uvijek već može prema moći odnositi autonomno.

U nastojanju da izbjegnemo svaki mogući nesporazum, navedimo krajnje licemjerni “stav” ministra kulture Italije koji će, inače, kako se iz medija doznaje, bojkotovati Bijenale, međutim, u njegovoj izjavi za “Harec” stoji obećanje da će rad Bel-Simona Fainarua biti promovisan i izložen u Italiji kao dio inicijative Ministarstva kulture.

Prepričajmo vic kojim Žižek završava svoju knjigu eseja Početi iz početka. “U Rusiji 15. veka pod mongolskom okupacijom seljak se sa svojom ženom šeta prašnjavim seoskim putem, kad ga zaustavi mongolski ratnik koji im dolazi u susret, i kaže seljaku da će sada da mu siluje ženu, na šta dodaje: Pošto je tle prašnjavo, dok je budem silovao, pridržaćeš mi muda da ih ne isprljam! Kad je Mongol završio svoje i krenuo da odlazi, seljak poče da se smeje; žena ga, iznenađena, upita: Kako možeš da skačeš od veselja kad sam pred tobom upravo brutalno silovana? Seljak odgovara: Prevario sam ga! Držao sam mu jaja tako da su skroz prašnjava!”

U istoj poziciji u kojoj se nalazi seljak iz vica, nalazi se i ministar kulture Italije, koji će nakon zatvaranja Bijenala u novembru, sav srećan poskakivati jer je pokazao stav prema Rusiji čiji će paviljon biti otvoren prvog dana i zatvoren narednih šest mjeseci, što je kulturna politika prljanja jaja kako Izraelu tako ništa manje i Rusiji, iako je kultura Italije na ovaj način zahvaljujući njemu brutalno silovana.

Pogledajte još:

Tekst preuzet sa interneta ne oznacava nase miseljenje nase redakcije. Autor vijesti vijesti.me mi dajemo licno misljenje o svakoj vijesti.

Ocenjujemo vest sa 5/10

Ova vest ima 7324 karaktera sto je za 37% vece od proseka.

Ovo je trenutno 126406 vest