Barjaktar apokalipse: Povodom Benksijeve skulpture u Londonu
Admin | 09 May 2026
Figura nositelja zastave uhvaćena je u pokretu kada joj vijorenje tkanine barjaka nošene vjetrom zaklanja lice. U tom realističkom prizoru nema ničeg što bi bilo inherentno simbolično. Dakle, ono što prikazuje skulptura može biti shva
Barjaktar apokalipse: Povodom Benksijeve skulpture u Londonu Fotografija je preuzeta sa interneta
Novo djelo misterioznog umjetnika Benksija tek što je postavljeno u javni prostor engleske prijestolnice izazvalo je, sudeći po zanimanju medija i reakcijama na društvenim mrežama, pravu svjetsku senzaciju.
U čemu je posebnost ili atraktivnost tog djela, nazvanog Zaslijepljen zastavom? Treba napomenuti da umjetnikove intervencije u javnom prostoru u pravilu nadilaze granice pojedinačnog umjetničkog djela i ulaze u zonu medijskog događaja. Spomenuta skulptura postavljena na Vaterlo skveru u Londonu, što je posebno znakovito obzirom na povijesni značaj britanske imperijalne moći, upravo potvrđuje visoki umjetnikov međunarodni status. Skulptura istodobno postoji kao fizički objekt i kao globalna distribuirana slika, kao konkretna forma, kao narativ koji se centrifugalno širi izvan centra vlastite prisutnosti. Upravo se u toj binarnosti otvara prostor za dvostruko čitanje odnosno tumačenje Benksijevog djela. Na prvi pogled riječ je o banalnoj kiparskoj temi. Figura nositelja zastave uhvaćena je u pokretu kada joj vijorenje tkanine barjaka nošene vjetrom zaklanja lice. U tom realističkom prizoru nema ničeg što bi bilo inherentno simbolično. Dakle, ono što prikazuje skulptura može biti shvaćeno kao puka registracija trenutka, kao fotografski kadar preveden u trodimenzionalnu formu. Upravo ta mogućnost doslovnog čitanja dovodi djelo u delikatno polje banalnosti. Međutim, upravo iz te banalnosti počinje se razvijati ona druga, uznemirujuća dimenzija djela. Zaklonjeno lice muškarca u odijelu prestaje biti samo posljedica vjetra koji duva u suprotnom smjeru od smjera kojim se kreće figura neznanca. Ono postaje svojevrsni znak. Čovjek koji “gleda kroz zastavu” može se interpretirati i kao subjekt koji nije zaslijepljen idejom vodiljom, kao što sugerira naslov, nego je s njom potpuno stopljen. On svjesno gleda zastavom. Čovjek je podjednako osjeća i misli. Živi njen simbol. Čovjek je utjelovljena ideja. Tada u tom stanju nestaju razlike između pogleda i uvjerenja. Čovjek više ne vidi svijet onakav kakav jest već ga gleda kroz ideju koja ga definira. Kod nekog bi možda ovo djelo stvaralo dojam da se radi o otjelovljenju duhovite političke karikature u trodimenzionalnu formu obzirom na moguće konotacije aktuelnih društvenih zbivanja. Benksijeva skulptura ima nešto u svojoj morfologiji i izrazu od onog kreativnog gena naslijeđenog od socrealističkog revolucionarnog kiparstva što se ogleda u jasnoći dinamičke forme, u odlučnoj gesti i vjeri u ideju kao pokretačke snage povijesti. (Usput kazano, izvjesna je Engleskinja na svom FB profilu komentirala: “Bože, bojala sam se da je to kip revolucionara Lenjina”). Dok su povijesni primjeri takvog izraza težili afirmaciji kolektivnog ideala, u ovoj se skulpturi taj jezik pojavljuje u destabiliziranom obliku. Takođe u percipiranju skulpture može biti nejasno da li figura čovjeka slavi sopstvenu predanost ili je njezina potpuna identifikacija s idejom već znak gubitka nužne distance.
Dodatnu napetost stvara iskorak figure izvan postamenta. U tradicionalnom smislu postament za skulptorsko djelo čini granicu koja razdvaja simbolički prostor umjetnosti od stvarnosti u kojoj se skulptura nalazi. U Benksijevom djelu tu granicu čovjek prelazi, prekoračuje je. Odlučno je zakoračio naprijed. Desnom ispruženom rukom čvrsto drži barjak dok lijeva snažno stisnute šake potencira njegovu čvrstu odlučnost. Ovaj se nepokolebljivi pokret, neustrašivi korak, muškarca u zakopčanom odijelu doživljava, kako ga većina tumači, kao pad u provaliju, kao srljanje u neminovni poraz. Ali, premda će zvučati paradoksalno, taj je smjeli iskorak također jednako uvjerljiv kao nastavak njegovog zacrtanog puta. Prelazak iz reprezentacije u djelovanje. Jer mogući fizički pad s pozicije, figurativno i doslovno kazano, nije nužno i poraz ideje onoga koji je njom vođen. Pad ga može osnažiti a ne obeshrabriti. Zato u iskoraku figure ideja nije samo prikazana, ona započinje svoje ostvarenje.
U skulpturi je posebno znakovito kako je tretirana zastava. Lišena je bilo kakvih oznaka. Time stiče privid univerzalnosti, jer nije vezana uz konkretnu naciju, ideologiju ili povijesni kontekst. Od posebne je važnosti što njena boja odgovara boji tijela i odijela nositelja. Ovakva kromatska istovjetnost proizvodi poseban učinak depersonalizacije. Figura i simbol više nijesu odvojeni već čine jedinstvenu uznemirujuću uniformiranu cjelinu. Zastava prestaje biti simbol koji se nosi, postaje nastavak tijela, tijelo postaje produžetak ideje. Ali u toj bezbojnosti nema neutralnosti. Naprotiv ona nosi izvjesnu hladnoću i odsutnost koja može djelovati zastrašujuće. Ono što bi trebalo predstavljati identitet, pretvara se u anonimnost a snaga geste u mehaničku odlučnost. Upravo u toj kombinaciji odvažnog pokreta i lišenosti individualnih obilježja pojavljuje se slutnja nečega nalik futurističkoj pustoši. Energija djelovanja je očuvana ali je smisao koji je pokreće neprozirno jedinstven, nerazlučivo kompaktan. U tom smislu realizam same skulpture dobiva neočekivanu dimenziju. Njena opipljiva gotovo akademska korektnost i “realističnost” stila ne vodi većoj jasnoći nego, paradoksalno, proizvodi suprotan učinak - određenu vrstu nadrealne nelagode. U tom smislu moguće je uspostaviti vezu Benksijeve skulpture s poetikom nadrealističkog slikara Rene Magrita gdje upravo precizno prikazana stvarnost postaje izvorom zagonetnosti. Kao kod Magrita prekriveno ljudsko lice tkaninom ne skriva identitet da bi ga zaštitilo, nego da bi ga dovelo u pitanje. Ovdje se međutim čini da lice nije tek zaklonjeno, nego da je osobnost već ustupila mjesto simbolu. Benksijeva figura koju gledamo tako poprima obilježje čovjeka kao bezličnog tribuna, nositelja geste ali ne i individualnosti, aktera pokreta, ali ne i osobnog, autentičnog glasa. Figura ne stremi nečemu određenome nego upravo nečemu bezličnom. To je potpuno poistovjećenje s idejom koja briše razliku između subjekta i znaka. U tom se smislu figura može shvatiti kao savremeni barjaktar apokalipse, ne u spektakularnom katastrofičnom smislu nego kao nositelj apsolutne uvjerenosti čije posljedice ostaju otvorene. Njegova “slijepa vidovitost”, paradoksalna sposobnost da jasno vidi upravo zato što je potpuno uronjen u ideju - istodobno je izvor snage i potencijalne prijetnje. U kontekstu aktualnog, politički opterećene percepcije publike, Benksijevo djelo dodatno dobiva na složenosti. Promatrač često ne ulazi u njegovu ambivalenciju, nego u njemu traži ili vidi potvrdu već formiranih stavova. Skulptura tako postaje svojevrsno polje za projiciranje. Za neke može biti kritika ideološke zasljepljenosti, za druge afirmacija čvrstog uvjerenja, za treće tek formalna gotovo banalna situacija. Zato Benksijevu skulpturu vidim kao barjaktara koji balansira između banalnosti i apokalipse. Upravo u toj napetosti između trivijalnosti i proročanskog leži zanimljivost provokatvnog ostvarenja misterioznog crtača grafita.
Usprkos svemu rečenom djelo kontroverznog umjetnika ne uspijeva u potpunosti izbjeći spomenutu banalnost koja upravo proizvodi nelagodu niveliranjem trivijalnog prizora i duboke metafore. Možda je to ključna kvaliteta ovog djela. Promatrač Benksijeve skulpture je pozicioniran između njena dva značenja. Jer banalnost depersonalizirane univerzalnosti i apokaliptična anticipacija sugestivno koegzistiraju.
Pogledajte još:
Tekst preuzet sa interneta ne oznacava nase miseljenje nase redakcije. Autor vijesti vijesti.me mi dajemo licno misljenje o svakoj vijesti.
Ova vest ima 7579 karaktera sto je za 66% vece od proseka.
Ovo je trenutno 126418 vest
NE PROPUSTITE
Đeljošaj: Arbitražni postupak između zakupca Svetog Stefana i Vlade, Crnu Goru koštao skoro sedam miliona eura
London čuva Benksijevu najnoviju statuu
Muškarac optužen za pokušaj ubistva dvojice Jevreja u sjevernom Londonu
London: Dva muškarca izbodena nožem u kvartu gdje živi jevrejska zajednica, osumnjičeni uhapšen
Benksi London Zaslijepljen zastavom
Komentari
Ostavi komentar
Grafik posecenosti
