CIN - CG: Predlog zakona o geološkim istraživanjima doveo u pitanje seizmičku sigurnost u Crnoj Gori

Admin | 18 May 2026

Stručnjaci upozoravaju da se u novom rješenju briše jasna obaveza detaljnih geofizičkih ispitivanja seizmičkih parametara lokacije, što bi na trusnom području moglo imati ozbiljne posljedice po bezbjednost, posebno na primorju i u centralnom dijelu zemlje

CIN - CG: Predlog zakona o geološkim istraživanjima doveo u pitanje seizmičku sigurnost u Crnoj Gori Fotografija je preuzeta sa interneta

U Predlogu zakona o geološkim istraživanjima, koji je u skupštinskoj proceduri, nema strogih kriterijuma geofizičkih ispitivanja tla, kojima se utvrđuju seizmički parametri lokacije. Ti parametri su posebno važni zbog trusnog tla primorja i centralnog dijela Crne Gore, na što upućuje i iskustvo razornog zemljotresa iz aprila 1979. godine, nakon kojeg su propisi vezani za seizmiku ovdje bili jedni od najstrožih u Evropi.

Stručnjaci za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) problematizuju zašto su preko noći pravila volšebno nestala iz Zakona i šta se desilo od javne rasprave do predloga Vlade, ako nijesu u pitanju povlastice investitorima za buduće mega projekte.

Stručnjaci upozoravaju da bi predloženo rješenje Ministarstva energetike i rudarstva (MEIR) moglo imati teške posljedice u slučaju jakog zemljotresa. Novi zakon donosi se u trenutku kada država planira koncesije i velike infrastrukturne projekte, a predložena rješenja, kako mnogi tvrde, bila bi olakšica investitorima, ali bi gradovi bili izloženi većem seizmičkom riziku.

Začuđujuće je što se sve ovo dešava u trenutku ubrzanog usaglašavanja brojnih propisa radi integracija sa EU, a Evropa upravo u ovoj oblasti uvodi još stroža pravila istraživanja tla za potrebe seizmički sigurnog projektovanja objekata.

Posebno je upitno kako bi zakonske izmjene uticale na područje kao što je Velika plaža, gdje su već najavljeni veliki investicioni projekti. Upravo taj prostor je jedan od najrizičnijih za zaštitu sa aspekta zemljotresa.

Geofizičar dr Branislav Glavatović za CIN-CG objašnjava da su nedavna geofizička i geotehnička istraživanja na lokaciji Velike plaže kod Ulcinja pokazala da tlo, sastavljeno od pijeska, šljunka i mulja, ima značajan potencijal likvifakcije, odnosno opasnosti od takozvanog tečenja tla pri jačim zemljotresima.

“Primjena predloženog zakonskog rješenja u slučaju jačih zemljotresa mogla bi rezultirati naginjanjem, nejednakim slijeganjem, tonjenjem i daljim oštećenjem objekata, svakako uz životno ugrožavanje ljudi u njima. Novim zakonskim rješenjem neće biti potrebno utvrđivati takva svojstva tla, pa nije jasno ko u svemu ovome može imati takav interes i, najzad, ko smije prihvatiti takav rizik i ugroziti javnu sigurnost, osim, svakako, investitori”, ističe Glavatović.

Stručnjak, koji je želio ostati anoniman, upozorava za CIN-CG da bi u zoni Velike plaže zemljotres mogao dobiti snažno ubrzanje, kada bi seizmički talas došao do pijeska.

“To vam je kao živi pijesak, pretvara se u tečnost. Tu je gradnja vrlo rizična i skupa. Ne može se tamo graditi soliter od 30 spratova, nije ovo Abu Dabi, ovo je veoma trusno područje”, ocjenjuje on.

Dodaje da bi svaka plaža u tom pojasu, od Buljarice i Jaza do dijela oko Bara, bila rizična za gradnju bez pravila o ispitivanju tla.

Upravo na tim područjima Vlada pokušava da privuče velike investitore, od Mohameda Alabara pa dalje.

Glavatović upozorava da bi uklanjanje ove odredbe moglo biti i medveđa usluga ozbiljnim kompanijama, koje grade kada iza sebe imaju kvalitetna istraživanja tla, dok se u praksi, kada nema jasnih smjernica, zbog sigurnosti, nekad mora koristiti i duplo više materijala za seizmičku zaštitu. To, međutim, ne važi za investitore koji žele da sa što manje novca završe objekte, a takvih, upozorava, nije malo.

Tamara Beko, građevinska inženjerka sa dvodecenijskim stažom, za CIN- CG kaže da bi geotehnička istraživanja trebalo da budu obavezna.

“Naravno sve zavisi od gabarita, spratnosti i namjene objekata. Do danas su iskorištene povoljne lokacije za izgradnju objekata, s obzorom na to da bum izgradnje traje od početka 2000-ih godina. Ostale su uglavnom ekskluzivne, ali po pitanju izgradnje objekata veoma zahtjevne lokacije, što geotehnička istraživanja čini nužnim...”.

Stručnjaci upozoravaju da predložena rješenja nijesu dovoljno precizna u odnosu na obaveze iz Eurokoda 8, evropskog standarda za projektovanje objekata u seizmičkim područjima. Taj standard zahtijeva da se prije projektovanja utvrde karakteristike tla i seizmički parametri lokacije, što se često radi kroz geofizička i geotehnička istraživanja.

Kritičari upozoravaju da zakon ostavlja mogućnost da se obim istraživanja odredi naknadno, što može dovesti do projektovanja bez dovoljno pouzdanih podataka o podlozi, posebno u zemlji sa izraženim seizmičkim rizikom.

Glavatović ističe da to stvara ozbiljnu formalnu i praktičnu koliziju sa Eurokodom 8, koji je i Crna Gora usvojila kao obavezujući standard, u identičnom obliku.

“Nedavno je završen vrlo kompleksan i obiman rad posebne, stručne evropske komisije koja je pripremila komplet unaprijeđenih eurokodova druge generacije, koji će biti implementirani u zakonodavstvu svih država Evropske unije. Eurokodovi druge generacije dodatno naglašavaju značaj i obavezu istraživanja lokalnog tla za potrebe seizmički sigurnog projektovanja objekata. Zemlje Unije biće u obavezi da do 2028. započnu primjenu inoviranih standarda, upravo u trenutku kada Crna Gora planira da se pridruži toj velikoj zajednici”, naglašava Glavatović.

“Cilj Predloga zakona nije stavljanje investicija ispred bezbjednosti, već uspostavljanje jasnog, efikasnog i savremenog regulatornog okvira koji istovremeno omogućava razvojne projekte, uz puno uvažavanje svih standarda sigurnosti, struke i zaštite prostora”, tvrde za CIN-CG iz Ministarstva energetike i rudarstva.

Iz resora na čijem je čelu Admir Šahmanović navode da je zaštita javnog interesa, sigurnost građana i poštovanje stručnih standarda apsolutni prioritet.

Iz Ministarstva ne odgovaraju na pitanje kako će ispoštovati Eurokod 8, kojim se decidno propisuje obaveza prikupljanja pouzdanih podataka o tlu, već su se pozvali na regionalna rješenja.

“Nakon konsultacija sa stručnom javnošću, zakonopisac je zauzeo pristup koji primjenjuju i države iz okruženja koje se nalaze u istoj ili sličnoj seizmičkoj zoni, a to je da se metode detaljnih geoloških istraživanja uređuju podzakonskim aktom”, kažu iz Šahmanovićevog resora.

Iz Ministarstva tvrde da obavezna detaljna geofizička istraživanja nijesu uklonjena iz Prijedloga zakona, jer ni važeći Zakon ne poznaje tu kategoriju kao posebno definisanu normu. Navode da se standardi projektovanja u seizmički rizičnim područjima, uključujući evropske standarde, uređuju posebnim propisima i tehničkim aktima. Upravo to kritikuju stručnjaci, jer smatraju da ključne obaveze treba da budu u zakonu, a ne prepuštene kasnijim aktima.

Zaštita prostora je, tvrde u Ministarstvu, novim Predlogom dodatno unaprijeđena:

“Odobrenje za detaljna geološka istraživanja sadrži mjere za zaštitu životne sredine. Takođe, propisuje se i obavezu pribavljanja mišljenja nadležnih organa ukoliko se istraživanjima utiče na prirodu i podzemne vode”.

Novi Predlog zakona o geološkim istraživanjima formalno ne ukida seizmičku sigurnost, ali je, prema sagovornicima CIN-CG, slabi u najvažnijem dijelu: više ne propisuje jasnu zakonsku obavezu geofizičkih ispitivanja kojima se utvrđuju projektni seizmički parametri lokacije.

“Kada takva obaveza više nije izričita, raste prostor za različita tumačenja, slabiju praksu i veći rizik da objekti budu projektovani sa nedovoljno pouzdanim podacima o tlu”, kaže Glavatović.

Dio stručne javnosti upozorava da se u zemlji sa visokim seizmičkim rizikom ne smije dozvoliti da obim istraživanja tla zavisi od procjene investitora.

Suštinski spor je u tome da li obaveze treba jasno propisati zakonom, ili ih prepustiti podzakonskim aktima i odlukama ministarstva. Kritičari smatraju da takav model može biti jednostavniji za investitore, ali rizičniji za javni interes, posebno kod velikih građevinskih i rudarskih projekata.

“U Nacrtu zakona je jasno bila propisana posebna obaveza detaljnih geofizičkih istraživanja tla za utvrđivanje seizmičkih parametara lokacije, dok Predlog pominje seizmičke i seizmološke osobine tla, ali više ne sadrži jasnu zakonsku normu da investitor mora pribaviti te podatke baš kroz obavezna detaljna geofizička istraživanja za određivanje projektnih seizmičkih parametara lokacije. Tako Predlog zakona ostavlja više prostora za proizvoljno tumačenje, a to svakako nije dobro kada je riječ o seizmičkoj sigurnosti”, navodi Glavatović.

Novi Predlog ostavlja Ministarstvu mogućnost da naknadno uredi detaljna geološka istraživanja tla i stijena, ali vrstu i obim istraživanja. Tako se ključna bezbjednosna obaveza investitora spušta sa nivoa zakona na nivo podzakonskih akata.

Novi Zakon o geološkim istraživanjima Vlada je utvrdila krajem decembra 2025. godine, nakon javne rasprave i brojnih primjedbi stručne javnosti. Zakon je upućen u skupštinsku proceduru, ali, prema podacima Ministarstva, još nije usvojen.

Jedna od najspornijih odredbi odnosila se na obavezna geofizička istraživanja tla. Dio učesnika javne rasprave upozoravao je da bi takva obaveza povećala troškove gradnje i usporila investicije, posebno kod manjih objekata. Nakon rasprave, Vlada je izmijenila rješenja, pa obaveza nije zadržana u prvobitnom obimu.

Time, međutim, nije riješena glavna dilema: da li će postojati dovoljno jasna pravila koja garantuju sigurnost objekata u seizmički aktivnoj zemlji. Kritičari upozoravaju da zakon ključna pitanja - kada su istraživanja obavezna, ko ih radi i pod kojim uslovima, prepušta pravilnicima Ministarstva, umjesto da ih jasno propiše samim zakonom.

Dio stručnjaka tražio je precizniju formulaciju kako bi se izbjegli nepotrebni troškovi i različita tumačenja. Drugi su upozoravali da se u seizmički rizičnoj zemlji obim istraživanja ne smije određivati proizvoljno, jer Eurokod 8 zahtijeva pouzdane podatke o karakteristikama tla.

Zabrinutost izaziva i to što nijesu prihvaćene sve primjedbe za strožu zaštitu osjetljivih prostora. Ministarstvo smatra da može naknadno ukinuti odobrenje ako se problem pojavi, dok kritičari upozoravaju da je to slabija zaštita od jasne preventivne zabrane.

Razorni zemljotres iz 1979. i danas je ključni podsjetnik na visok seizmički rizik u Crnoj Gori. Pitanje istraživanja tla zato direktno utiče na bezbjednost gradnje.

Opomena je i zemljotres u Turskoj 2023. godine, kada se veliki broj novijih zgrada srušio zbog nepoštovanja propisa o zaštiti od zemljotresa, uz desetine hiljada mrtvih i povrijeđenih i hapšenja učesnika u izgradnji objekata koji su pali. Opoemena je i serija zemljotresa u Albaniji.

Nakon zemljotresa 1979. godine, u Crnoj Gori je tokom osamdesetih, uz pomoć jugoslovenskih i međunarodnih eksperata, uveden koncept integralnog planiranja. Taj koncept je UNDP preporučio kao uzoran model za područje Mediterana.

Od početka devedesetih, međutim, razumni koncepti planiranja su napuštani. Posljedice su urbanistički haos u Podgorici i na primorju, koji se sada širi i na sjever, kao i gradnja stambenih blokova na klizištima i močvarnom zemljištu.

Profesor Građevinskog fakulteta u Podgorici Srđan Janković upozorio je još prije skoro decenije da je danas seizmološki rizik veći nego 1979.

“Danas bi sličan zemljotres kao 1979. izazvao znatno veći broj žrtava i znatno veću materijalnu štetu”, upozorio je tada Janković.

On za CIN-CG to potvrđuje i ističe da treba učiniti sve kako bi se postojeći rizik smanjio.

“Ako se prate i poštuju pravila, problema ne bi trebalo biti. Zgrade koje se danas rade trebalo bi da budu sigurnije od onih izgrađenih u prošlosti. Moramo da edukujemo i razvijamo javnu svijest da smo trusno područje i da postoji taj seizmički rizik”, naglašava Janković.

Beko kaže da bi propisa trebalo da se pridržavaju svi akteri u građevinskom proizvodu, počevši od investitora, projektanata, revidenata, izvođača, inspekcijskih službi i tehničkih prijema.

“Svijest o seizmičkim, a i gravitacionim uticajima, je jako oskudna, uglavnom dominiraju razne ‘čaršijske’ priče, finansijski povoljne za investitore, potpomognute google pretraživačima i vještačkom inteligencijom”, kaže Beko i upozorava da je “kontrola primjene seizmičkih normi van prave kontrole, uglavnom je svedena na svijest i znanje učesnika u građevinskom proizvodu”.

Prema crnogorskom Krivičnom zakoniku, nepravilno projektovanje, revizija, nadzor i izgradnja objekata koji rušenjem ugroze život i imovinu tretiraju se kao krivična djela protiv opšte sigurnosti. Kada propusti dovedu do teških posljedica, uključujući smrt jednog ili više lica, zakon predviđa kazne zatvora do 12 godina. Ako je riječ o organizovanom djelovanju više učesnika, može se govoriti i o krivičnom djelu kriminalnog udruživanja.

Advokatice Vesna i Sonja Čejović iz Bara u analizi upozoravaju da se zastara za ovakva krivična djela ne računa od trenutka greške u projektovanju ili gradnji, već od trenutka nastanka posljedice, rušenja objekta ili štete. To znači da propusti u planiranju i gradnji mogu postati predmet krivične odgovornosti i decenijama kasnije, ako se pokaže da su doveli do posljedica po život i imovinu.

Odgovornost ne može biti svedena na jednog učesnika u procesu gradnje. Projektanti, revidenti, izvođači radova i stručni nadzor mogu odgovarati ako ne postupaju po propisima i tehničkim pravilima. Uz to, zakon predviđa i naknadu materijalne i nematerijalne štete.

Iskustvo Italije pokazuje da se posljedice razornog zemljotresa ne završavaju ruševinama, već se nastavljaju kroz sudske procese i utvrđivanje odgovornosti, naglašavaju advokatice Čejović. Nakon zemljotresa u Akvili 2009. godine, vođeni su postupci protiv čitavog lanca učesnika, od lokalnih funkcionera i projektanata, do stručnjaka koji su učestvovali u procjeni rizika.

Ti procesi su pokazali, ističu sestre Čejović, da se u slučajevima velikih katastrofa ne prihvata objašnjenje “više sile”, ako se utvrdi da su postojali propusti u planiranju, projektovanju ili procjeni opasnosti.

Odgovornost se, dodaju one, ne zaustavlja na investitoru ili izvođaču. Ako su objekti projektovani bez pouzdanih podataka o tlu, ako su institucije izdavale saglasnosti bez adekvatne kontrole, ili ako su urbanističke odluke zanemarivale poznate rizike, odgovornost se širi na sve učesnike u sistemu. Zato geološka i geofizička istraživanja nijesu samo tehnički korak, već osnova bezbjednosti cijelog projekta.

U analizi se podsjeća da je Crna Gora nakon zemljotresa 1979. imala jasne smjernice za gradnju u seizmički aktivnim zonama, uključujući mikro-seizmičku rejonizaciju i ograničenja gradnje na rizičnim terenima. Vremenom su, međutim, ta pravila potiskivana pred urbanizacijom, povećanjem spratnosti i investicionim pritiscima.

Posebno se naglašava da sigurnost objekata ne zavisi samo od kvaliteta konstrukcije, već i od karakteristika tla i lokacije. Na nepovoljnim terenima, u blizini vode, na muljevitim slojevima i u uslovima tzv. “umiranja tla”, i tehnički dobro izvedeni objekti mogu pretrpjeti ozbiljna oštećenja. Bez kvalitetnih geoloških i geofizičkih istraživanja, ni najstroži standardi projektovanja ne mogu garantovati sigurnost.

Urbanističko planiranje takođe može direktno uticati na broj žrtava u slučaju zemljotresa. Prevelika gustina gradnje, mali razmaci između objekata i suženi pristupni putevi mogu otežati spasilačke intervencije i povećati posljedice rušenja. Zato seizmička sigurnost nije samo stručno, već i pitanje javne politike.

Poruka analize je da rizik ne nestaje ako se učini manje vidljivim u zakonima, planovima ili procedurama. On ostaje skriven dok se ne pokaže kroz posljedice, a tada je kasno za raspravu o tome šta je trebalo ranije istražiti, provjeriti ili zabraniti.

Na sajtu Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju (ZHS) navodi se da se, na osnovu registrovanih zemljotresa unazad pet vjekova, područje Crne Gore i šireg okruženja može smatrati pojasom visokog seizmičkog hazarda.

“Tokom navedenog perioda zabilježeno je više stotina hiljada zemljotresa, od kojih su pojedini bili izuzetno snažni, sa razarajućim i katastrofalnim posljedicama na površini”, piše na sajtu ZHS.

ZHS podsjeća na seriju snažnih zemljotresa između XV i XVII vijeka, među kojima je i zemljotres iz 1667. godine u blizini Dubrovnika, koji je devastirao Dubrovnik i Boku Kotorsku. Navodi se i snažan zemljotres iz 1905. u pograničnom području sa Albanijom, koji je izazvao razaranja oko Skadra, a u Podgorici rušenja objekata.

Najsnažniji registrovan zemljotres u XX vijeku na prostoru južnih Dinarida bio je zemljotres od 15. aprila 1979. godine. Dogodio se u 7.19 časova, imao je magnitudu 7,2 po Rihteru i intenzitet 9 stepeni Merkalijeve skale, zahvatio je crnogorsko primorje i sjevernu Albaniju i izazvao brojne žrtve i veliku materijalnu štetu. U Crnoj Gori poginula je 101 osoba, a 35 u Albaniji, oko 600 je bilo povrijeđeno, a više od 80 hiljada ljudi ostalo je bez domova.

Prema ZHS-u, karta istorijske seizmičnosti za period 1444-2023. pokazuje da je primorski pojas Crne Gore znatno seizmički aktivniji od unutrašnjosti. Posebno se izdvajaju seizmogene zone Ulcinja, Budve, Boke Kotorske i Skadarskog jezera, koje su u prošlosti generisale snažne zemljotrese. Unutrašnjost je mirnija, uz odstupanja u zonama Pive, Berana i Plava.

Makroseizmička rejonizacija Crne Gore urađena je 1982. godine. Kartu seizmičke regionalizacije izradio je tadašnji Republički seizmološki zavod Crne Gore, u saradnji sa Zavodom za geološka istraživanja Crne Gore i Institutom za zemljotresno inženjerstvo i inženjersku seizmologiju iz Skoplja.

Karta očekivanih intenziteta za povratni period od 200 godina izdvaja nekoliko aktivnih i potencijalno aktivnih seizmogenih zona: južni, primorski region, Ulcinjsko-skadarsku, Budvansku i Boko-kotorsku zonu, sa mogućim maksimalnim intenzitetom od devet stepeni MCS skale; Podgoričko-danilovgradsku zonu sa mogućim maksimalnim intenzitetom od osam stepeni MCS skale; središnji i sjeverni dio Crne Gore, uključujući Nikšić, Kolašin, Žabljak i Pljevlja, sa mogućim maksimalnim intenzitetom od sedam stepeni MCS skale; i izolovanu seizmogenu zonu Berana, koja može generisati zemljotrese sa maksimalnim intenzitetom od osam stepeni MCS skale.

Sa stanovišta dugoročne prognoze, što je povratni period zemljotresa duži, to je seizmička opasnost veća. To ukazuje da se za period od 500 godina mogu očekivati rijetki, ali vrlo jaki zemljotresi.

Pogledajte još:

Tekst preuzet sa interneta ne oznacava nase miseljenje nase redakcije. Autor vijesti vijesti.me mi dajemo licno misljenje o svakoj vijesti.

Ocenjujemo vest sa 6/10

Ova vest ima 19123 karaktera sto je za 91% vece od proseka.

Ovo je trenutno 127617 vest