Marksisti i monarhisti: grupa koja se nada da će ujediniti iransku opoziciju u egzilu

Admin | 30 Apr 2026

Kongres slobode Irana, koji se sastao u Londonu, nastoji da bude „pluralistički pokret“ koji podržava one unutar zemlje

Marksisti i monarhisti: grupa koja se nada da će ujediniti iransku opoziciju u egzilu Fotografija je preuzeta sa interneta

„To je vježba koja je neophodna i, iskreno, nedostajala je posljednjih 47 godina“, rekao je Mehrdad Marti Jusefijani, jedan od osnivača nove grupe koja nastoji da djeluje kao krovna organizacija za razjedinjenu iransku opoziciju u egzilu.

Kongres slobode Irana, koji okuplja republikance i monarhiste, marksiste, desnicu i centar, sastao se prvi put prošlog mjeseca u Londonu, s ciljem da stvori etnički raznoliku „platformu za koordinaciju, dijalog i saradnju između iranskih prodemokratskih i pluralističkih pojedinaca, partija, institucija i organizacija“. Nakon konferencije, tijelo je dobilo pravni status, a u toku su izbori za izvršnog direktora.

Grupa ne tvrdi da je vlada u sjenci niti nova politička partija. „Ne možemo iz egzila tvrditi da ćemo se vratiti nakon 47 godina i upravljati zemljom koja je u velikoj mjeri strana onima koji tamo nijesu bili 50 godina“, rekao je Jusefijani, koji je do 2018. bio savjetnik Reze Pahlavija, sina bivšeg šaha. „Podrška ili pomoć moraju ići onima unutar Irana koji su sposobni da pokrenu promjene.“

On je rekao da grupa ima „odgovornost da izađe iz klasičnih zamki politike u egzilu stvaranjem pluralističkog pokreta koji bi pomogao demokratskim snagama unutar zemlje“.

Krvavo gušenje antivladinih protesta početkom ove godine bilo je okidač za mnoge sadašnje članove. „Nakon šoka zbog hiljada ubijenih u januaru… došao je trenutak kada smo rekli: ‘Dosta je bilo’“, rekao je Jusefijani. „U to vrijeme prijetnja ratom se nadvijala. Gledali smo kako nam ubijaju mladiće i djevojke i u jednakoj mjeri dijelimo krivicu, odnosno sram zbog toga. Predugo je nedostajalo mašte, postojala je samo klasična politika u egzilu i nesposobnost da se sarađuje. Bio je to strašan neuspjeh.“

Finansiranje grupe u najvećoj mjeri obezbijedio je Madžid Zamani, osnivač investicione kompanije Kian Capital, koji je ranije bio zatvoren u Iranu zbog podrške Zelenom pokretu 2009. godine.

U rad su uključeni bivši politički zatvorenici i dugogodišnji opozicioni intelektualci. Politička širina kongresa može se tumačiti ili kao zrela pluralnost ili kao izvor neujednačenosti. Grupa je odbila da uputi poziv Pahlaviju, a zbog unutrašnjih podjela odlučila je i da ne zauzme stav o američko-izraelskom napadu. Middle East Eye, medij sa sjedištem u Londonu, objavio je mejlove koji pokazuju da su proizraelski lobisti bili aktivni oko grupe, bez znanja organizatora, dok Jusefijani radi za Middle East Forum, organizaciju u Vašingtonu koji ima izražene simpatije prema Izraelu.

Kongres mora da balansira između pokreta okupljenog oko Pahlavija, koji ga vidi kao budućeg lidera, i retorike i poteza američkog predsjednika Donalda Trampa.

„Oružje neće donijeti demokratske promjene, kao što smo vidjeli, i zabrinuti smo šta je krajnji cilj rata“, rekao je Jusefijani. „Niko nije definisao šta je mir, i tu leži naš problem. Lično sam izuzetno zabrinut zbog rata, jer njegov ishod nije bio promišljen. Bilo je onih koji su mislili da mogu odsjeći glavu zmiji i da će sve doći na svoje mjesto, ali to je pogrešno shvatanje Irana.“

Rekao je da je Trampova prijetnja da će „čitava civilizacija večeras nestati, da se nikada više ne vrati“ bila pogubna jer je natjerala ljude da se zbiju uz režim koji preziru. „Kada 90 miliona Iranaca čuje te riječi, oni ih doživljavaju kao prijetnju svom opstanku, a ne svojoj vladi“, rekao je. Dodao je da je prizor dijela dijaspore koji slavi bombardovanje nanio nesagledivu političku štetu.

„Rat traje toliko dugo da strahujemo da je njegov uticaj na civilno društvo, na tu kampanju građanske neposlušnosti, ozbiljno oslabljen“, rekao je. „Ako režim opstane, možda neće biti volje za reformama, ili režim neće imati izbora nego da pribjegne teškoj represiji. Jedno je sigurno: promjene režima nije bilo.“

Jusefijani je rekao da ne isključuje nijedan ishod u Iranu, sve dok je do njega došlo demokratskim putem. Ipak, jasno je izrazio zabrinutost zbog političkog „brenda“ Pahlavija, svog bivšeg saradnika, i načina na koji je monarhistički pokret postavljen, navodeći da je Pahlavi zanemario strateške nijanse, dok su neki njegovi sljedbenici pokazali „slijepo prihvatanje“ trampovske retorike.

„Pretpostavljalo se, kada je Pahlavi s velikim samopouzdanjem tvrdio da mu je pristupilo više od 100.000 pripadnika Islamske revolucionarne garde i drugih uniformisanih snaga i da će se pobuniti, da time daje nadu i samopouzdanje Irancima u zemlji“, rekao je. „I dalje sam zatečen što nisam vidio nikakav dokaz za to, pa će hiljade ožalošćenih porodica, ako već nijesu, pitati: šta je pošlo po zlu? Ko je koga pogrešno informisao?“

„Ne mogu znati odgovor jer ne znam detalje. I da, lako je biti general poslije bitke, ali svaka riječ savjeta, svaki stav i svaki tvit suverena imaju težinu.“

Hoće li se režim urušiti ako se pritisak nastavi? „Teškoća u današnjem Iranu je u tome što oni koji posjeduju i kontrolišu oružje takođe posjeduju i kontrolišu ekonomiju“, rekao je Jusefijani. „IRGC posjeduje i kontroliše preduzeća vrijedna milijarde dolara. Ako dođe do poraza, ti ljudi neće otići u Pariz ili London. Njihovo bogatstvo, moć i imovina, kao i njihova ideologija, duboko su ukorijenjeni na iranskom tlu.“

Rekao je da bi promjena režima zahtijevala da režim izgubi legitimitet, da aparat represije oslabi i da se unutar Irana pojavi inkluzivan pluralistički pokret koji bi mogao uvjerljivo da zamijeni režim. „Sve što možemo jeste da pomognemo u tom procesu.“

Tekst je preuzet iz „Gardijana”

Prevod: N.B.

Pogledajte još:

Tekst preuzet sa interneta ne oznacava nase miseljenje nase redakcije. Autor vijesti vijesti.me mi dajemo licno misljenje o svakoj vijesti.

Ocenjujemo vest sa 5/10

Ova vest ima 5832 karaktera sto je za 59% vece od proseka.

Ovo je trenutno 125410 vest