Između trofeja i raketa: Jovović o haosu koji je zaustavio fudbal u Kuvajtu

Admin | 14 Apr 2026

Neizvjesnost bez datuma nastavka prvenstva, zabrana treninga i rat u okruženju obilježili sezonu u kojoj je nova titula za SC Kuvajt i Nebojšu Jovovića gotovo osigurana

Između trofeja i raketa: Jovović o haosu koji je zaustavio fudbal u Kuvajtu Fotografija je preuzeta sa interneta

Bio je kraj februara kada su SAD i Izrael napali Iran, a Kuvajt je jedina zemlja Persijskog zaliva (tu su još Saudijska Arabija, Katar, UAE, Bahrein i Oman) u kojoj je fudbalsko prvenstvo zaustavljeno - i još nije nastavljeno. Svuda okolo se igra nakon kraćeg prekida, uprkos trusnoj bezbjednosnoj situaciji.

U Kuvajtu, crnogorski trener Nebojša Jovović već se profilisao kao legenda. Aktuelni šampion sa SC Kuvajtom, aktuelni osvajač oba kupa, bio je na pragu novih trofeja - u Kuvajtu je do sada osvojio četiri - kada su dalekometni iranski projektili, koji su ciljali američke vojne baze u toj zemlji, naprasno prekinuli prvenstvo.

Kada će biti nastavljeno - još nema definitivnog i zvaničnog odgovora.

Kao u doba izolacije zbog koronavirusa, što je svako iskusio, neizvjesnost je ono što posebno pogađa sve u Kuvajtu koji se bave sportom, a tu su i Jovovićevi saradnici iz Crne Gore: Marko Jovanović, Darko Lubarda i Blažo Igumanović.

Šta se dešava?

- Nije lako, a posebno je bilo teško tokom marta, jer nemaš datum, nemaš plan. Ministarstvo sporta je zabranilo i da se održavaju treninzi, mi smo pokušali individualnim planovima za svakog igrača da održavamo ekipu u nekom “medium” trenažnom procesu. Baš čudna situacija. Posljednju utakmicu odigrali smo 28. februara protiv Nasera, baš na dan kada je sve ovo počelo, tada smo i najbližem pratiocu na tabeli pobjegli 12 bodova. Onda je sve stalo - priča za “Vijesti” Nebojša Jovović.

Bombe su, dakle, zaustavile - ili samo nakratko prekinule - nastavak žetve trofeja, no od prije nekoliko dana, prvi znaci da će uskoro opet biti fudbala.

- Srećom da igramo Azijski kup, internacionalno takmičenje, gdje smo se plasirali u četvrtfinale, a Azijska fudbalska konfederacija je odredila da se 19. aprila igraju četvrtfinala, i to u jednoj zemlji, Kirgistanu. Zato smo otputovali u Saudijsku Arabiju na pripreme, konačno možemo da treniramo. Nije to optimalno vrijeme za povratak u ritam, pauza je bila prevelika, ali nema izgovora, moramo da se prilagođavamo. Rival u četvrtfinalu nam je Šabab iz Omana, ozbiljna ekipa, sa ozbiljnim trenerom, Holanđaninom. Igra se samo jedan meč, baš kao i polufinale - naglašava Jovović.

Postoje nagovještaji da bi domaća takmičenja u Kuvajtu mogla da se nastave, ali tek u avgustu.

- Nije jednostavno, aerodrom je odmah zatvoren, zatvoren je i dalje, sve to nas je činilo jako nervoznim, uz neizvjesnost kada će, i da li će uopšte biti nastavljeno. Ono što nam je malo olakšalo, što nas je dovelo u neku konfornu zonu, jeste velika prednost koju imamo na tabeli. Ostala su još četiri kola, mi imamo 12 bodova prednosti, kažu da ako se nastavi da se vjerovatno neće igrati plej-of. U tom slučaju fali nam još bod da teoretski budemo prvi. Takođe, plasirali smo se u finale jednog kupa, polufinale drugog, imamo i Kup Azije, zato - koja god odluka da se donese ne može da bude neodgovarajuća za nas. Osim da se sve to poništi, svako takmičenje, što je malo vjerovatno. U svakom slučaju, rezultati koji smo imali prije prekida su nam pomogli.

Neuobičajeno komforna pozicija čak i za Jovovića, koji je radio u osam arapskih zemalja, prije Kuvajta osvajao trofeje u Jordanu, Iraku, Tunisu...

- Prvi put kao trener imam ovoliku razliku na vrhu. Cijele prošle sezone smo bili prvi, ali nam je rival, Al Arabi, disao za vratom, na kraju je međusobni duel u posljednjem kolu odlučio prvaka, mogli smo da izgubimo. I ranije, u Iraku, Jordanu, kada sam osvajao titule, to je bilo ‘tjeranje’ sa rivalima do posljednjeg kola. Sada je drugačije, komfornije, čekamo nastavak da samo potvrdimo dominaciju. Ali i da nije tako moj trenerski moto je da pokušam sve da gledam sa pozitivne strane, da pokušam da prenesem na igrače. Pa čak i cijela ova situacija oko prekida prvenstva, koliko god bila neuobičajena, nešto je što treba da dočekate spremni. Kada je tako, lakše se suočite sa svim izazovima. A ovo je pokazalo da, kao što je fudbal nepredvidiva igra, nepredvidivo je i ono što se dešava van terena.

“Naoružan” optimizmom i pozitivnom energijom, uz veliku bodovnu zalihu, crnogorski stručni štab u Golfskom zalivu čeka odluke o nastavku, no pravo je pitanje zašto se ne igra samo u Kuvajtu, a igra se u Emiratima, Kataru, Omanu, Bahreinu, Saudijskoj Arabiji?

- Pravo pitanje, ali je težak odgovor. Toliko je situacija zamršena da nije lako da se objasni. Kao nekada rat u Bosni - može da se komentariše na različite načine, iz različitih uglova. Sam taj geografski položaj zemalja Persijskog zaliva, pa taj Hormuški moreuz, koliko je samo lijep, a sada se komentariše koliko je strateški značajan. Umjesto da se uživa u ljepotama, da se razvijaju nove stvari, nove specifičnosti, ljudi ruše i gađaju jedni druge. To je tragedija - priča Jovović.

Tragedija je zadesila i kuvajtski fudbal, kapiten Salmije, četvrtoplasirane ekipe na tabeli, stradao je tokom prvih dana rata.

- U svakoj ekipi ima nekoliko fudbalera koji služe u vojsci i policiji, koji jednostavno imaju obavezu prema državi. Ja imam trojicu takvih u timu, na koje sada ne mogu da računam. Činjenica da je kapiten Salmije poginuo u startu natjerala je Ministarstvo sporta da donese odluku o prekidu svih sportskih takmičenja.

Saudijska Arabija, Jordan, Egipat, Tunis, Irak, Katar, Emirati i Kuvajt - zemlje Afrike i azijskog Bliskog istoka u kojima je radio Nebojša Jovović, gdje je osvojio već devet trofeja.

Nešto kao arapska mapa uspjeha...

Dvije države u kojima je bio šampion, u kojima je biran za trenera godine - Jordan i Irak - učesnici su Svjetskog prvenstva koje se u junu i julu igra u SAD-u, Meksiku i Kanadi.

- Iskreno, očekivao sam da će napraviti iskorak, jer to su zemlje u kojima vlada nevjerovatna ljubav prema fudbalu, to može da se primijeti na svakom koraku i graniči se sa opsesijom. U Iraku, na primjer, kada igraju Real - Barselona, pravi je festival, barovi su puni, gleda se, navija, samo se priča o tome. Možete u Iraku da se vozite trasom auto-puta i da vidite da se cijelom njegovom dužinom, 10-ak kilometara, pored igra fudbal, bilo to na pijesku, travi, zemlji. U Jordanu se dešavalo da navijači Fejselija, koji su napunili stadion, ostanu nekoliko sati nakon meča, da plešu proslavljajući pobjedu. Strast za fudbalom koja teško može da se opiše - priča Jovović.

Jordan je prvi put na Mundijalu, a Irak drugi, nakon 1986.

I druge arapske zemlje u kojima je radio - Katar, Egipat, Tunis, Emirati, Saudijska Arabija - mundijalske su zemlje.

- U Kataru sam bio trener četiri i po godine, oni na primjer nemaju strast kao Irak ili Jordan, ali imaju sistem, imaju najbolju akademiju. Nije ni čudo što je Katar prvak Azije - uraditi to pored Japana, Koreje, Australije, Irana... nevjerovatan je podvig i pokazatelj koliko se voli i koliko napreduje fudbal u ovom dijelu svijeta.

Pogledajte još:

Tekst preuzet sa interneta ne oznacava nase miseljenje nase redakcije. Autor vijesti vijesti.me mi dajemo licno misljenje o svakoj vijesti.

Ocenjujemo vest sa 9/10

Ova vest ima 7100 karaktera sto je za 46% vece od proseka.

Ovo je trenutno 123277 vest