...A ko misli nije mu do pjesme...
Admin | 21 May 2026
Dobro, razumijem nekako da se nedovršeni narodi i njihove istovjetne vođe teško izdižu iznad etničkih razlika, ali da se ovakvo akciono jedinstvo postigne u rasturanju i ono malo zajedništva koje nam je preteklo nakon bivšeg re
...A ko misli nije mu do pjesme... Fotografija je preuzeta sa interneta
Bila jednom jedna mala zemlja. Svi su u njoj živjeli srećno i zadovoljno, većinom od barjaka i himne. Spremalo se veliko slavlje...
Decenija nezavisnosti...
Milenijum državnosti...
Demokratski put u Evropsku uniju i pozivnica za ulazak u NATO...
Rast bruto društvenog proizvoda brži od svjetskog...
Ogromno povećanje broja stoke...
Milijarda eura, što unešenih, što iznešenih...
Podanici su se naročito radovali Prolaznoj vladi koja neće krasti glasove...
Veselili su se i sporazumima o priznavanju krivice i izbornih rezultata...
A onda je u parlamentu grupa nevaspitanih političara, s obje strane, prepravila kraj bajke...
Milo, lopove... Bravo, kreteni... Dođi ovamo, što se prčiš... Majmune jedan... Ćuti, bre, idiote... Splačino jedna... Bagro...
* * *
Bio je ovo početak moje prve kolumne u Vijestima, 21. maja 2016.
Početak moje borbe za nezavisnost, 26 godina ranije, bio je drastično drugačiji jer sam prvih pet bukvalno preplakala...
I ne samo ja, masu je suza - i ne samo suza - prolilo dvadesetak i više hiljada slobodnih ljudi koji su od oruđa za odbranu i sebe i države na raspolaganju imali samo srce...
I zato, prije obnavljanja gradiva, da budemo načisto:
Za nezavisnost Crne Gore (iz)borili su se Liberalni savez, Liberal, Monitor, Vijesti, Socijaldemokratska partija i stranke manje brojnih naroda...
U prvih deset godina te borbe, Demokratska partija socijalista učinila je sve što je mogla da nezavisne Crne Gore - ne bude...
Ne samo partije nego i sve slobodne pojedince iz suverenističkog, antiratnog i proevropskog bloka smatrala je neprijateljima, od epiteta koje im je tada prišivala danas najpristojnije zvuče izdajnik i ustaša...
A onda se tim neprijateljima, kad već nije uspjela da ih porazi, pridružila...
Najprije vrlo diskretno, upisujući (tek) početkom novog milenijuma nezavisnost u partijski program...
Na kraju, javnom referendumskom kampanjom i tajnim glasanjem...
* * *
Zato, džaba krečenje i uoči ovog jubileja...
Zaludu i jubilarno pravdanje počasnog predsjednika kako je DPS čekao sazrijevanje suverenističke ideje u javnosti, jer nije javno minjenje kreiralo državnu politiku nego je državna vlast kreirala javno minjenje...
Početkom devedesetih ga je iskreirala tako da obnova crnogorske nezavisnosti postane zločin, a ratni zločini i mirnodopski kriminal - državna politika...
S tim dijelom gradiva loše stoji i (n)ova vlast, inače ne bi i u šestoj godini vladavine privatnu državu, autokratiju, korupciju i kriminal pripisivala samo politici nakon 2006...
I, što je na duži rok mnogo opasnije, svoju državnu politiku temeljila na depeesovoj iz devedesetih...
Zato što su upravo devedesete rodno mjesto privatne države, autokratije, korupcije i kriminala...
Sa tog razloga i glas za NE bio je 2006. glas za privatnu državu, samo je drugačije bilo ime te države i njenog vlasnika...
Da i 1992. nije stvarana privatna država ne bi referendum, osim crnogorskih suverenista, bojkotovali i unionisti iz Narodne stranke, najsrpskije od svih u istoriji Crne Gore...
* * *
Opet odužih sa obnovom gradiva i opet će po fejsbuku kako ova baba udavi s devedesetim, ali jače je to od mene...
Zato što je početkom devedesetih zacrtana sudbina Crne Gore ne samo za protekle tri i po decenije, nego i za najmanje još toliko narednih...
U tom crtanju, nažalost, jedan dio njenih stanovnika i danas prepoznaje mapu puta ka pravom cilju...
Drugi dio, na jednaku žalost, vjeruje da je sve riješeno time što se zvanična Crna Gora prije dvije decenije odrekla sebe iz devedesetih i da je DPS preuzeo program LSCG-a...
Treći i - što je najžalosnije - najmanji dio Crne Gore, onaj koji još vjeruje svojim očima, zna: ni od odricanja ni od preuzimanja nije bilo ništa...
Slobodan pojedinac, Slobodan narod, Liberalna demokratija, Privatna svojina, Slobodno tržište, Socijalna pravda, Demokratska i nezavisna država - u tih sedam tačaka sadržan je program Liberalnog saveza...
Po tom pitanju, učinak vlasti za dvadeset godina izgeda ovako:
U prvih četrnaest bivši režim uspio je da realizuje samo drugu polovinu sedme tačke...
U potonjih šest, (n)ova vlast briše i tu crkavicu...
* * *
Godinama sam, uoči svakog 21. maja, imala želju da nosioca Spomenice 2006. pitam - je li vrijedjelo...
Ne obnova nezavisnosti, prirodna je to pojava u svim međunarodno priznatim državama koje su nestajale nasilnim putem...
Nego je li vrijedjelo decenijama urnisati živote hiljadama suverenista samo zbog toga što su ka nezavisnosti krenuli godinu i po prije njegovog rata za mir i deceniju i po prije njega lično...
I je li, nakon referenduma, vrijedjelo te iste ljude - uključujući i njihov već stasali podmladak - progoniti i narednih deceniju i po, sve do posljednjeg dana vladavine depeesa...
Je li vrijedjelo, i to bih ga pitala, neke od njih prebijati kao pse po cetinjskim i ostalim trgovima i ulicama...
I to samo zato što smo - goloruki, podrazumijeva se - tražili ne samo nezavisnost za svoju državu, nego i slobodu, pravdu i jednakost za sve njene stanovnike...
Nijesam uspjela da ga pitam, ali odgovor sam ipak dobila u pretprazničnom intervjuuu...
Ne bih ja tu ništa mijenjao, tako je rekao...
* * *
Za (n)ovu vlast pitanja nemam...
Ne bih da mračim u ove blage svjetovne dane, ali izgleda da joj ni šest godina nije bilo dovoljno da shvati ni kud je pošla ni dokle je došla...
Sa tog razloga i moja nezavisna dežela izgleda baš nekako tužno i pogubljeno....
Dobro, razumijem da se nedovršeni narodi teško izdižu iznad etničkih razlika i sporo postižu tzv. nadnacionalne, boje reći opštedruštvene sporazume...
I da se bez takvih sporazuma zajednicama takvih naroda umjesto budućnosti stalno događa prošlost...
U zdravim društvima je, razumijem, koalicije rogova u vreći teško učiniti funkcionalnim...
Ali, da se ovakva efikasnost postigne u rasturanju i ono malo zajedništva koje nam je preteklo nakon bivšeg režima, e to nikako ne uspijevam da razumijem...
P.S. Kako god, svima koji imaju razloga za radost - srećan praznik! Onima koji su u žalosti zbog Mirka Pajčina - iskreno saučešće. Zato što ne umiju, ne mogu ili neće da razumiju kako problem nije samo u njegovim pjesmama nego i u nadimku. Jer "knindže" prije tri i po decenije nijesu postale poznate po lakim notama nego po teškim zločinima...
Pogledajte još:
Tekst preuzet sa interneta ne oznacava nase miseljenje nase redakcije. Autor vijesti vijesti.me mi dajemo licno misljenje o svakoj vijesti.
Ova vest ima 6801 karaktera sto je za 49% vece od proseka.
Ovo je trenutno 127984 vest
NE PROPUSTITE
Bi li ko premijeru javio da DPS odavno nije na vlasti...
Koga briga za đecu, važno je slavlje...
U laži je duži mandat...
A da betoniramo cijeli zaliv...
Ratka Jovanović-Vukotić Dvadeset godina od obnove nezavisnosti Crne Gore Televizijske i druge igre
Komentari
Ostavi komentar
Grafik posecenosti
