U Herceg Novom ležaljke pobjeđuju Unesko

Admin | 13 May 2026

Svu krivicu za propadanje životne sredine u Boki snose državne institucije koje su raznim investitorima dozvolile nasilje nad prirodom

U Herceg Novom ležaljke pobjeđuju Unesko Fotografija je preuzeta sa interneta

Ponovo, po ko zna koji put, iznosim svoje lično mišljenje koje u većini komentara neće naići na odobravanje, ni onih koji prodaju, ni onih koji investiraju, ni onih koji sve to odobravaju uz legalizovanu korupciju sa preporukom da se bavim samim sobom i da sam protiv “napretka”.

Prostor na hercegnovskoj obali je naše zajedničko bogatstvo i naša budućnost zavisi od budućnosti prostora. Trenutna državna i opštinska vlast, kao i prethodne, saučesnik su u uništavanju prostora na obali i u zaleđu (Orjen). Zaboravljaju da je prostor zajednički i da trenutni lični interes i brzi profit za političare i investitore, a naročito “stručnjake”-planere, koji svoju kratkoročnu dobit pretpostavljaju dugotrajnom gubitku za naše potomke. Jer, kada izgradimo kompletan preostali prostor, Herceg Novi će izgubiti sadašnji enormni izvor prihoda, zato što smo sve najvrednije prodali stranim investitorima.

Uzročno-posljedičnu povezanost devastacije prostora prikazaćemo na primjeru morske obale i planine Orjen:

- Park prirode Orjen trebalo bi da bude zaštićeno područje na kojem su do sada radila tri kamenoloma. Međutim, u samim granicama parka proradio je novi kamenolom a da ga odgovorni u Opštini nijesu ni registrovali, niti kontrolisali. Oni svi rade punom parom, bez elaborata procjene uticaja na životnu sredinu kojim bi se predvidjelo saniranje štete nanesenih prirodi na Orjenu.

- Hercegnovska rivijera je područje koje ima najveći značaj za razvoj opštine, ubrzano zbog svog izvanrednog bogatstva prirodnih resursa, mijenja svoj pejzažni izgled enormnom izgradnjom stanova za tržište. Trenutno se agresivno mijenja obalna linija nasipanjem kamena i tucanika iz orjenskih kamenoloma, na više lokacija za izgradnju vještačkih plaža koje će biti tema ovog pisanja, jer se radi o bafer zoni pod zaštitom Uneskoa.

- Na kraju, poslije ostvarenog profita sa plaža, sav otpad završava na planini koju su u vrijeme austrougarske vladavine izuzetno poštovali i čuvali. Sada Orjen izgleda tužno sa kamenolomima, gradskim smetlištem na Ublima, gdje završava sav otpad sa plaža. Deponijom građevinskog otpada na Mokrinama gdje investitori deponuju otpad porodičnih kuća koje su nasljednici prodali, zbog dobiti 20% izgrađenih stanova. Ogromnom deponijom odbačenih guma (800 tona). Iako se stalno ponavljam, sada me razdire jedna nova dilema - kakav smo to mi narod u Boki, koji vidi propadanje zaliva i miri se sa tim. I što više ćutimo stvari postaju još gore - “investitori” sa ogromnim kapitalom postaju sve bezobzirniji u uništavanju i propadanju životne sredine u Boki. Naročito je začuđujuća neinventivnost i bezidejnost naših domaćih, kontroverznih investitora koja se svodi samo na uzgradnju kondo hotela, apartmana, stanova za tržište i naravno vještačkih plaža. O problemima ovih posljednjih, pisao sam prije 13 godina (13. 08. 2013.) u “Vijestima”, autorski članak pod nazivom: “Ljeto, more i plastika”, koji bi i sad mogao prepisati ali u mnogo drastičnijoj formi, jer je sve pretvoreno u stihiju, gdje je glavni cilj - profit.

Prošle godine, na hercegnovskoj obali čija je dužina 18 km bilo je više od 70 plaža. Ove godine u izgradnji je više plaža koje će po površini biti rekorderi. Na svakoj od ovih “uređenih” plaža postoji tzv. otvoreni šank (zbog kojeg se uostalom plaža i zakupljuje). Otvoreni šankovi su sličnog izgleda, najčešće izgrađeni od metalne konstrukcije, pokrivene plastičnim tendama. U zaleđu takvih privremenih ugostiteljskih objekata, najčešće na otvorenom prostoru, nalaze se privremena skladišta pića u (PET) ambalaži. Ispred otvorenog šanka nalazi se terasa sa plastičnim mobilijarom i, što je za zakupca najvažnije, ogroman broj plastičnih ležaljki (50-200). Najtužnije je, što će poslije izvjesnog perioda, većina ove plastične skalamerije zavšiti na Orjenu.

Pošto je većina novokomponovanih biznismena ili tzv. menadžera plaža, zaključila da je ovo jednostavan, brz i veoma lak način zarade (posebno od izdavanja ležaljki, čiji komplet košta i do 35 eura), posljednjih godina nastaje prava jagma za zakupom plaža, pa se na njihovom licitiranju postižu enormne cijene. Na njima pobjeđuju samo oni koji imaju vezu ili velika finansijska sredstva. Domicilno stanovništvo, koje je vjekovima živjelo u kakvoj-takvoj harmoniji sa svojom obalom, gleda začuđeno te nove investitore, koji su se vrlo kasno došli na obalu i pokorili viševjekovni bokeljski mentalitet, a sa morem i obalom nemaju ništa zajedničko. Pretvaraju domicilno stanovništvo, pod uslovom da se ono ne bavi politikom, koja im omogućuje državni posao, u - recepcionere, konobare, kuvare, baštovane, skipere... koji rade za ljude mnogo nižeg intelektualnog nivoa, sa sumnjivim kapitalom.

Davno, 22. 04. 2008. godine, grupa stručnjaka (prof. dr Zoran Kljajić, Ana Mišurović ministarka ekologije, mr Ante Sterniša i ja) u intervjuu nedjeljniku “Monitor”, pod nazivom “Već viđeno”, povodom slučaja nasipanja mora u Lipcima, zaključila je da je grijeh samo optužiti kontroverzne investitore, koji ne moraju da doživljavaju ljepotu Boke i da njih interesuje samo klasično profiterstvo. Dr Zoran Kljajić, iz Instituta za biologiju mora iz Kotora, tada je izjavio: ”Prema nekim batimetrijskim istraživanjima koje je radio Institut, dubina mora u zalivu u posljednje tri decenije smanjena je skoro za čitav metar”. Još niko nije izračunao koliko je smanjen akvatorijum zaliva nasipanjem za izgradnju marina (Tivat, Kumbor, Meljine) i plaža.

Bez obzira na to ko je investitor, on je najmanje kriv, jer svu krivicu snose državne institucije koje su dozvolile nasilje nad prirodom. Tada smo konstatovali da slučaj zatrpavanja mora u Lipcima nije prvi i da se najdrastičniji slučaj zatrpavanja i uništavanja zaliva desio prilikom izgradnje kotorskog tunela, kada je ogromna količina materijala deponovana ispred kotorske bolnice. Taj sistem zatrpavanja zaliva nastavljen je u Lipcima. Sve se to odvijalo uz kontrolu nadležnih, čak je tadašnja gradonačelnica dva puta dnevno odlazeći i vraćajući se sa posla “kontrolisala” kako teku radovi na zatrpavanju risanskog zaliva. Taj trend “žmurenja” odgovornih nastavljen je na više lokacija na hercegnovskoj rivijeri (Bijela, Kumbor, Baošići, Herceg Novi...) gdje su nadležne opštinske i republičke službe sa najvišim državnim i opštinskim funkcionerima krenuli u kontrolu kad je posao završen, odnosno kad su završili “Praznik mimoze”, obećavajući lakovjernom narodu “da će se sve vratiti u prvobitno stanje”.

Autor je viši naučni saradnik Instituta “Dr Simo Milošević” u Igalu

Pogledajte još:

Tekst preuzet sa interneta ne oznacava nase miseljenje nase redakcije. Autor vijesti vijesti.me mi dajemo licno misljenje o svakoj vijesti.

Ocenjujemo vest sa 6/10

Ova vest ima 6850 karaktera sto je za 88% vece od proseka.

Ovo je trenutno 126965 vest