Ovo ima jedino u Crnoj Gori
Admin | 04 May 2026
Vlast je mnogo lošija nego što smo očekivali onog avgusta prije šest godina. Preuzela je mnoge slabosti prethodnog režima i dodale neke nove. Ponaša se prema državi kao da je Alajbegova slama
Ovo ima jedino u Crnoj Gori Fotografija je preuzeta sa interneta
Djed je pratio kćerku i unuka na dalek put. Nenajavljeni radovi na putevima kroz barsku opštinu, dodatno su im otežali rastanak. Jedva su stigli na vrijeme na podgorički aerodrom, na tzv. čekiranje i bording. S obzirom na kašnjenje „barska veza“ je pomogla da majka i dvogodišnji sin ubrzaju proceduru, a djed je ostao iza ograđenog prostora. Međutim, kod bordinga je nastalo neko komešanje i djed se uznemirio kad je jedan od službenika nekud odjurio. Taman kad je htio da uđe u ograđeni prostor i vidi o čemu se radi, čovjek se trčeći vratio, noseći nešto u rukama. Na iznenađenje brojnih putnika, bio je to sladoled za dječaka. Djed je oduvijek bio „lak na suzu“ i sad mu nije mnogo trebalo da ga raznesu emocije.
„Ovo ima jedino u Crnoj Gori“ – čulo se kako je rekao, dok je sporo i pognuto odlazio iz aerodromske zgrade.
* * *
Ova vlast je mnogo lošija nego što smo očekivali onog avgusta prije šest godina. Preuzela je mnoge slabosti prethodnog režima i dodale neke nove. Ponaša se prema državi kao da je Alajbegova slama. Konkretno, razara se naša obala betoniranjem i podizanjem ogromnih zgrada. Žukotrlica je, na primjer, napadnuta s obje strane Jadranske magistrale. Ne vjerujem da se tu bespravno gradi, suviše bode oči. Neko je, po svemu sudeći, potpisao odobrenje.
Ipak, i uprkos svemu, nekako se lakše diše. Nema više onih polubogova i ešalona iza njih, pred kojima se padalo ničice. Na njih možda najprije mogu da zaliče Demokrate ako im oslača bezbjednosni sektor i moć koja ide uz to (ne mislim tu na jednog barskog poslanika, on djeluje kao fajter, još uvijek nesklon trulim kompromisima). Ali, vidjećemo kako će se stvari razvijati. Poslije DPS-a trebalo bi lakše da mijenjamo svaku narednu (lošu) vlast.
* * *
Aktuelna vlast je preuzela od prethodne i loš odnos prema penzionerima, bez obzira na onaj demagoški potez sa podizanjem najnižih penzija na 450 evra, jer je, u međuvremenu, sve poskupilo. I došlo se na isto. Posebno je oštećen srednji sloj penzionera, čije su penzije od 550 do 650 evra, a pun radni vijek je iza njih. Poslije dažbina i kupovine ljekova (a nema toga ko je dočekao penziju da nema makar dvije hronične bolesti), malo im novca ostaje. Gledam penzionere koji dolaze kruzerima u Bar, veseli, raspoloženi, obilaze svijet, a naši se presabiraju da li mogu unucima da kupe čokoladu.
Rekao bih da je sazrelo vrijeme za pravu partiju penzionera u Crnoj Gori, koja će se izboriti za njihov bolji standard. Recimo, „Treće doba“!
* * *
I kad smo kod kruzera… Nismo se baš u Baru u pravom svjetlu predstavili strancima koji su nas prije neki dan posjetili. A bilo ih je skoro tri i po hiljade. Neke ulice su popravljane (greban je stari asfalt i postavljan novi, a da o tome iz „Crnagoraputa“ nikog unaprijed nisu obavijestili), pa se bez debelog kašnjenja i strpljenja nije moglo ni prema Ulcinju ni prema Petrovcu ni prema Virpazaru. Uz to, grad u centru djeluje nekako oronulo, zapušteno, valjda zbog Robne kuće „Izbor“ od koje se i dalje samo skube, a u nju se ništa ne ulaže. Svemu posebnu „aromu“ dodaju na desetine golubova koji ne haju gdje će da istovare svoj minuli rad, kao i motociklisti koji su bučniji (i bezobrazniji) nego ikad.
* * *
Ne tako davno jedan od glavnih izvoznih poslova Crne Gore bila je eksploatacija kamena sa Volujice. Ne znam da li kamen i dalje plovi za Italiju, tek Volujica izgleda očerupano. I djeluje kao da će se svakog časa prepoloviti i potonuti u more, kao „Titanik“.
* * *
U našoj porodici godinama se njegovao kult Rusije. Kad je bio u Lenjingradu, početkom sedamdesetih godina, moj otac je išao od jednog do drugog starijeg Lenjingrađanina pitajući ih da li su bili u Lenjingradu za vrijeme nacističke opsade u Drugom svjetskom ratu. Kad mu je jedan starac rekao da jeste, on mu je poklonio novu, neraspakovanu košulju koju je sa sobom donio iz Bara. Mene je natjerao da početkom devedesetih, kad sam prvi put bio u Moskvi, ponesem ružu na Staljinov grob, iza Lenjinovog mauzoleja na Crvenom trgu. Otac je smatrao da je zahvaljujući isključivo Sovjetskom Savezu skršeno najveće zlo u istoriji čovječanstva – fašizam. Njegova odanost i zahvalnost SSSR-u bili su bezgranični.
Nisam siguran da su neki od Rusa koji su se poslednjih godina skrasili u Baru, baš pravi reprezenti tog herojskog Sovjetskog Saveza i „rodine“ Rusije…
* * *
Da mi je da pojedem jagode koje mirišu na jagode i imaju ukus jagode. Ovo malo, crveno, jagodičasto, što kupujemo na barskoj pijaci i u prodavnicama, drvenasto je i potpuno bezukusno.
* * *
Čim sam vidio da u sobi naplaćuju 1,7 evra jednu kapsulu za kafu, znao sam da u hotelu patriotskog naziva, u Bečićima, bez obzira na ljubazno i uslužno osoblje, preovladava piljarski mentalitet.
Ali, sam pao, sam se ubio…
* * *
Ne znam jesu li moji preci imali kakve veze sa hajducima, ali naša porodica godinama funkcioniše na principu Đurđevdana i Mitrovdana, sastanaka i rastanaka…
Pogledajte još:
Tekst preuzet sa interneta ne oznacava nase miseljenje nase redakcije. Autor vijesti vijesti.me mi dajemo licno misljenje o svakoj vijesti.
Ova vest ima 5216 karaktera sto je za 91% vece od proseka.
Ovo je trenutno 125779 vest
NE PROPUSTITE
Ništa od ranije penzije za vatrogasce: Ministarstvo o inicijativi za retroaktivnu primjenu beneficiranog radnog staža
Godine nisu izgovor: Trke za dobro zdravlje i dobre ljude
Kroz igru istražuju digitalne vještine: Robotička sekcija OŠ "Anto Đedović" iz Bara niže uspjehe
Opština Bar: Gužve na putevima su posljedica presvlačenja asfalta, Uprava za saobraćaj nije obavijestila javnost
Život i ostalo Bar Volujica
Komentari
Ostavi komentar
Grafik posecenosti
